Brojna su tumačenja crkvenih dogmi i kulturne baštine

I dogma definirana na Prvom vatikanskom saboru također je predmetom različitih interpretacija, premda se zna o čemu je riječ, da je naime Papa nezabludiv samo onda kad nešto proglašava istinom na području vjere i morala. Ali dajte malo pogledajte sva ova piskaranja o toj dogmi: nisu li sva ona zajedno i svako za sebe neko svojatanje nepogrješivosti u onome o čemu pojedinci pišu, kao uostalom i u svakodnevnom ponašanju mnogih kao da su sam izvor istine i znanja, ali bi samo Papi zanijekali upravo ono što je jasno. Kad Papa prestane biti papa, onda se više na njega ne odnosi ta dogma. Ali to ne znači da ne će prestati mudrovanja ovosvjetskih umišljenih veličina koji čak i znadu razloge zašto Papa ostaje u Vatikanu. Moš' mislit. Svaku bi papinu riječ tako secirali da dođu do srži navodno nečeg skrivenog, a držati se onoga što je doista rekao nije dostojno dvoličnjaka koji ako nečega nema, onda izmisle.
Slično se povremeno pojavljuju i mudrijaši s istoka koji baštineći mentalitet Vuka Stefanovića Karadžića svojataju hrvatsku kulturu i niječu hrvatski jezik. Već je profesor Galinec u Varaždinu raskrinkao Karadžića koji je prepisivao hrvatske poslovice od Ardelia della Belle i uz preinake posrbio da bi ih izdao kao srpske narodne poslovice. Profesor je Galinec mučki ubijen, kao uostalom i Šuflaj. I sad se neki jezikoslovac javlja svojatajući opet i Dubrovnik i ljuti se što se mi ljutimo na ćirilicu. Ma nemamo mi ništa protiv ćirilice nego protiv agresora kojemu i ćirilica služi da izaziva skrivenim ratnim huškanjem. Doista teško se pomiriti sa svojim siromaštvom, gubitcima i porazima, a što im je još teže da to trpe od Hrvata.