Ima li koga tko nije
iznenađen ovom viješću koja je u hipu obišla svijet. Iznenađeni su bili i kardinali,
što je kardinal Sodano izričito istaknuo, a ganutljivo se pozdravio s Papom Benediktom
XVI. Sad se počinju stvarati bilance ovoga pontifikata, počinje se s predviđanjima
o nasljedniku, čak neki misle otvarati kladionice. Pritom se traže podatci o kardinalima,
a i novinari koji su inače u mnogočemu vješti, glede ovoga pokazuju i određenu nespretnost
koja proizlazi iz površnoga poznavanja ne samo vjerničke strane života, nego pogotovu
crkvene strane i ustrojstva, a da ne kažemo otajstvenoga vidika, upravo onoga o kojemu
je Benedikt XVI. jučer u podne govorio tumačeći nedjeljna liturgijska čitanja. Bog
se brine za svoje stado, za svoju lađu Crkve i ne će je ostaviti. S tim uvjerenjem
i zahvalnošću Bogu zahvaljujemo i Papi koji se Bogu dao na raspolaganje da upravlja
Crkvom 8 godina. Svjestan svojega stanja i ograničenosti, Papa ne prestaje potrebe
Crkve prinositi Bogu u molitvi i žrtvama, što zapravo čini i svaki vjernik. U tome
i jest golema razlika između Pape i mnogih nazovi veličina ovoga svijeta. Upravo oni
koji imaju najmanje razloga za uznositost pokazuju je gdje god mogu za razliku od
Pape koji jednostavno i ponizno služi utvrđivanju vjernika u radosnoj odanosti Kristu
Spasitelju.