Rasprodaja samosvojnosti

Sva je sreća da postoje elektronski portali kamo ljevičarsko zadrti novinari ni ne žele proviriti, što je vrlo dobro, da nam barem malo čistoga prostora ostane na našem premrežavanju. Još uvijek se raspreda o događanjima u vezi s gospođom Judith Reisman, pa se tako vrlo lijepo dolazi do zaključka: oni koji se svim silama bore za ravnopravnost, ovdje se misli na ravnopravnost spolova i tomu slično, tu ravnopravnost ne mogu podnijeti na drugim područjima, a morali bi. Što je inače neargumentirano, nego tipično balkansko napadanje na gospođu koja nam je jednostavno prenijela već otpisani zdravstveni odgoj u drugim zemljama jer je neznanstveno utemeljen, budući da se temelji na dvojbenim i moralno upitnim istraživanjima. Drugo, govor je o ćirilici. S tim je u vezi prošla vlada donijela zakon. Sad se najednom taj zakon ne smije mijenjati, ali drugi se mogu i moraju. Opet neka iščašena logika. Osim toga, ima li uopće toliki postotak Srba na vukovarskom području, ili su to samo prigodne pridošlice za izbore i dizanje plaća? Ako ih pak ima, onda znači da Hrvati i na tom području još uvijek trpe posljedice etničkoga čišćenja, jer nikada na tom podruju nije bilo 35 posto Srba. Hrvatska se jučer iskazala dobrohotnošću prema Nori. Roditelji su presretni i zahvaljujući zaustavljaju daljnje dotjecanje novca i već misle na drugu djecu kojoj bi takva pomoć također bila potrebna. Ne bismo se i inače ovako mogli iskazivati u drugim situacijama svagdašnjice počevši od politike i gospodarstva, pa to onda prvotno i vrijedi za političare i gospodarstvenike, jer riječ je općem dobru naroda.