Događaji koji su obilježili
prošle dane daju nam mnogo toga za promišljanje. Pogotovu kad se o istim događajima
nađu različita izvješća i naglasci. Neke se stvari po malo razlučuju i bivaju jasnije,
ako do sada možda nekomu i nisu izgledale posve jasno. Biskup Pozaić možda je najtočnije
i najizravnije to izrekao kao potrebu za jednom drugom vrstom oluje i lustracije.
Jer što su drugo nekulturno ponašanje i nekih studenata i nekih profesora i nekih
prerušenih ustaša ako ne potvrda tomu da ljevica koja još uvijek vlada i na nekim
fakultetima i u medijima gubi sve više živaca, pa je tako jaka da je može ugroziti
i 77-godišnja Židovka koja je došla samo nam reći istinu o onome što se nasilnički
želi nametnuti djeci i roditeljima kroz školu u takozvanom spolnom odgoju. Autori
toga odgoja još se prave nevješti da neke stvari ne razumiju, ali pod vidikom zaštite
djece, oni ih uvode u to da postupno postanu nasilnici upravo na spolnom području
naše ljudskosti. Dovoljno je već ono što je gospođa Judith Reisman kazala, ali valja
posegnuti i za stranom literaturom pogotovu onih zemalja koje su sa svojim spolnim
odgojem doživjele krah. Što se pak tiče Vukovara, dobro primjećuje Hrvoje Hitrec,
da bi Srbi, prema logici koju zahtijevaju u Vukovaru, mogli tražiti to isto i u Beču.
Ali to im nije ni kraj pameti. Važnije je njima Hrvate uvijek imati u šahu nekim svojim
sitničavostima. A da ipak nije riječ o sitnicama, dovoljno govori jučerašnji skup
u Vukovaru. No jednako nas to podsjeća na nasilno uvođenje ćirilice, preimenovanje
ulica i pojedinih mjesta nakon velikosrpske agresije, ili pak pisanje matica umrlih
na ćirilici… Ćirilica je za mnoge narode normalno pismo, kao što je za druge latinica.
Zašto onda tiskovine u Srbiji nisu sve na ćirilici? No očito je da velikosrpski san
još nije dosanjan pa se na javi pojavljuje sad u jednom sad u drugom obliku, pa je
skup u Vukovaru to opravdaniji.