Uz misna čitanja 3. nedjelje kroz godinu razmišlja p. Alan Modrić

Kako dobro znamo iz Knjige Postanka, Svemogući Bog nakon 6 dana stvaranja svijeta sedmi dan odlučio je odmoriti se i na taj način je posvetio taj dan u tjednu kao dan odmora. Uskrs Gospodina Isusa slavi se uvijek u nedjelju. Jahve u Sinajskom zakonu određuje sedmi dan kao dan Gospodnji kada je svaki čovjek dužan otpočinuti od svog napornog posla i uzdignuti svoje srce Onomu koji mu daje snage i milosti da živi i radi. Zbog svih tih razloga nedjelja je sveti dan, dan kada se na poseban način slavi Boga i kada mu se posebno zahvaljuje za njegova dobročinstva. Kako se treba okupljati na taj dan i na koji način slaviti Gospodina, o tome nam govore čitanja koja slušamo na 3. nedjelju kroz godinu.
Tako nam 1. čitanje iz knjige Nehemijine donosi okupljanje Židova na Blagdan sjenica, godine 444. prije Krista. Blagdan sjenica je zahvala za žetvu i berbu, blagdan velike radosti. Na taj dan godine 444. prije Krista po prvi puta se okupljaju Židovi nakon povratka iz babilonskog izgnanstva, i na određeni način to je dan obnove Sinajskog saveza s Bogom, dan ponovnog rađanja židovstva, koji se događa na način da se čita knjiga Zakona koji je Bog dao svome narodu na Sinaju. Svećenici pozivaju narod na radost jer kako kažu: ”Ovo je dan posvećen Gospodinu, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!” Nismo li i mi katolici pozvani da s takvim raspoloženjem duha proživimo naše nedjelje, da se okupljamo kao braća i sestre na svetu nedjeljnu misu i hvalimo Boga, koji nam daje tolike milosti?
A što nam donosi takvo okupljanje, o tome progovara apostol Pavao u 2. čitanju, u svojoj prvoj poslanici Korinćanima kada govori o tome kako smo svi mi udovi jednog tijela, Krista. I nema udova koji su manje ili više važni u tom tijelu, jer niti tijelo može normalno i redovno funkcionirati bez svojih udova, a niti pojedini ud može opstojati sam za sebe, bez potrebe za drugim dijelovima tijela. Tako i Crkva, koja se okuplja na nedjeljnu Euharistiju, kao jedno tijelo ima različite sudionike u liturgiji, koji svojim služenjem doprinose tome da se euharistijska liturgija odvija svečano, lijepo, dostojanstveno: neki su svećenici, drugi đakoni, treći ministranti, potom slijede čitači, pjevači i čitav Božji narod, koji sudjeluje na općem svećeništvu. Uglavnom, u nedjeljnom euharistijskom okupljanju događa se radosno jedinstvo svih sa svima kako bi Gospodin bio slavljen i čašćen.
Ono najljepše i najuzvišenije što se događa na nedjeljnoj svetoj misi, o tome nam govori evanđelist Luka u odlomku svog evanđelja kada opisuje kako Isus u subotu, koja je za Židova ono što je nedjelja za kršćanina, tj. Dan Gospodnji, ulazi u nazaretsku sinagogu, uzima u ruke knjigu proroka Izaije, čita je i tumači dio u kojem se najavljuje njegov dolazak kao blagovjesnika siromasima, kao onoga koji proglašava oslobođenje sužnjima, vraća vid slijepima, na slobodu pušta potlačene i naviješta godinu milosti Gospodnje. Na kraju jednostavno kaže: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima”. Upravo ono najljepše što se događa na jednoj nedjeljnoj misi jest susret čovjeka sa živim Bogom, susret siromaha s blagovjesnikom, sužnja s osloboditeljem, slijepca s liječnikom koju mu vraća vid, grešnika s milošću Božjom. Isus na svakoj svetoj misi ispunjava Pismo koje slušamo i koje nam svećenici tumače, i na taj način dolazi među nas, poklanja nam se pod prilikama svoga svetoga tijela i svoje svete krvi kako bi mi od Njegove punine živjeli, radili, veselili se, nosili svoje križeve. A što da mi činimo, kako da mi odgovorimo na ispunjenje Pisma? Jednostavno, dođimo na nedjeljnu misu jer ona je prilika da rastemo u Božjoj milosti i snazi, ona je trenutak da se radujemo i odmorimo u Kristu. Jer nije rekao Bog: Sjeti se da svetkuješ Dan Gospodnji zato jer nas želi opterećivati, nego zato jer nas želi odmoriti, ne zato jer nam želi staviti još jednu obvezu i muku na vrat, nego zato jer nam želi olakšati teret svakodnevnog života. Mi Boga susrećemo kao duhovno biće svaki dan u molitvi, djelima ljubavi, žrtvi koju činimo za druge, ali na najautentičniji i najneposredniji način ga susrećemo u svetoj misi, gdje se On i nanovo utjelovljuje i koju smo posebice pozvani slaviti na dan koji je On odredio kao dan odmora i veselja za sav svijet. Čineći tako i slaveći nedjeljnu svetu misu i mi ćemo pomalo početi osjećati kolike istine u Kristovim riječima: “Danas se ispunilo ovo Pismo”, jer ćemo se sve više otvarati živomu Bogu koji nam donosi radost, mir i slobodu. Neka nas u tome prati i molitva i zagovor Nebeske Kraljice Blažene Djevice Marije!