Na današnjoj općoj audijenciji u dvorani Pavao VI. u Vatikanu Sveti je Otac, u prigodi
Godine vjere, započeo ciklus kateheza o Vjerovanju. Vjerovanje – podsjetio je Papa
– počinje ovim riječima: „Vjerujem u Boga.“ Ta temeljna tvrdnja otvara beskrajnom
svijetu odnosa s Bogom i njegovim otajstvom – ustvrdio je Benedikt XVI., objašnjavajući
što sve podrazumijeva vjerovanje. Vjerovati u Boga znači prianjanje Bogu, prihvaćanje
Njegove riječ i radosno pokoravanje njegovoj objavi. A Katekizam Katoličke crkve uči,
„vjera je osobni čin: slobodan čovjekov odgovor na poziv Boga koji se objavljuje.“
(br. 166). Vjera u Boga, ujedno je dakle dar – Boga koji se objavljuje, dolazi nam
ususret – i obveza, ona je Božja milost i ljudska odgovornost; iskustvo dijaloga s
Bogom, koji iz ljubavi „govori ljudima kao prijateljima (DV 2), jamči da u vjeri i
s vjerom možemo ući u zajedništvo s Njim – objasnio je Benedikt XVI. dodajući: Gdje
možemo čuti Boga i njegovu riječ? Temeljno je Sveto pismo. Cijela Biblija govori o
Božjoj objavi ljudima, govori o vjeri i uči nas vjerovati opisujući povijest u kojoj
Bog provodi svoj plan otkupljenja i biva blizak ljudima po svijetlim likovima koji
vjeruju u Njega i koji se uzdaju u njega, sve do punine objave u Gospodinu Isusu.
To je vrlo lijepo opisano u jedanaestom poglavlju poslanice Hebrejima: Vjera je jamstvo
za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo. Oči vjere su dakle
kadre vidjeti nevidljivo, a srce se vjernika može nadati protiv svake nade, upravo
kao i Abraham, za kojega veli sveti Pavao u Poslanici Rimljanima da: „povjerova, čvrst
u nadi protiv svake nade“ – ustvrdio je Sveti Otac te nastavio govoriti o Abrahamovoj
vjeri. Abraham je primjeran uzor, otac svih vjernika. Poslanica Hebrejima ga ovako
predstavlja: „Vjerom se Abraham pokori kad primi poziv da ode u zemlju koju je imao
primiti u baštinu. Vjerom se preseli u obećanu zemlju kao u tuđu i nastani se u šatorima
skupa s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer je očekivao grad s temeljima
kojemu je Bog tvorac – kazao je Papa pitajući se što to Bog zahtijeva od Abrahama. Traži
da napusti svoju zemlju te da krene prema zemlji koju će mu pokazati. Da krene naslijepo,
ne znajući kamo će ga Bog odvesti. Taj put zahtijeva radikalnu poslušnost i pouzdanje,
to može učiniti samo onaj tko vjeruje. Putovanje u tuđinu prati obećanje: „Velik ću
narod od tebe učiniti i blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat ...sva plemena na zemlji
tobom će se blagoslivljati“ – podsjetio je Sveti Otac objašnjavajući u čemu se sastoji
blagoslov. Blagoslov se u Svetom pismu prvenstveno odnosi na dar života koji
dolazi od Boga, naročito se očituje u plodnosti, u umnažanju života. Blagoslov je
povezan i s posjedom zemlje, sigurnom mjestu gdje se može rasti u slobodi i sigurnosti,
pokoravajući se Bogu i oblikujući društvo ljudi vjernih Savezu, „kraljevstvo svećenika,
sveti narod“ – objasnio je Papa dodajući da je stoga Abraham predodređen postati „otac
mnoštva naroda“ i ući u novu zemlju gdje će stanovati, premda Sara, Abrahamova žena,
nije mogla imati djecu a zemlju su posjedovali Kananejci. Darovana zemlja ne pripada
Abrahamu, on je stranac i nikad je neće posjedovati, zemlja će uvijek ostati dar –
kazao je Papa dodajući da je to duhovno stanje svih koji slijede Krista Gospodina,
koji odluče odgovoriti na njegov poziv. Abraham, otac vjernika, vjerom prihvaća Božji
poziv. On nije poljuljan u vjeri, premda je znao da je star i da Sara ne može začeti
dijete. U Poslanici Rimljanima sveti Pavao o njemu veli: „Nije oklijevao, nevjerom
u Božje obećanje, nego se ojača vjerom davši Bogu slavu, potpuno uvjeren da je Bog
kadar izvršiti što je obećao“ – podsjetio je Papa dodajući da je Abraham blagoslovljen
jer po vjeri zna raspoznati božanski blagoslov, pouzdajući se u Božju nazočnost i
onda kada Božji naumi izgledaju otajstveni. Što to znači za nas? – priupitao je
Papa. Kada velimo: Vjerujem u Boga, mi s Abrahamom velimo: Uzdam se u Tebe, povjeravam
Ti se, a to znači temeljiti na Bogu svoj život, dopustiti da Njegova riječ vodi naše
dane i naše odluke, ne strahujući da ćemo stoga nešto izgubiti. Kod obreda krštenja
na upit: Vjerujete li: odgovaramo u jednini: vjerujem. Svaki put kad sudjelujemo u
obredu krštenja moramo se zaista upitati: Kako svakodnevno živimo dar vjere? – kazao
je Papa Abraham nas uči vjeru, kao stranac na zemlji pokazuje nam istinsku domovinu.
Po vjeri smo hodočasnici na ovoj zemlji i hodimo prema nebeskoj domovini. Dužni smo
kao vjernici svjedočiti vrijednosti koje su često u suprotnosti s modom i prevladavajućim
mišljenjem. Živeći vlastitu vjeru kršćanin se ne treba bojati ići protiv duha vremena,
a mora se opirati napasti da se izjednačuje s drugima – kazao je Papa dodajući da
je Bog u mnogim današnjim društvima „veliki odsutni“ a na njegovu su mjestu mnogi
idoli. Pozitivni znanstveni i tehnički napredci su u čovjeku učvrstili umišljaj svemoćnosti
i samodostatnosti, a rastući je egoizam stvorio mnoge neuravnoteženosti u međusobnim
i društvenim odnosima – ustvrdio je Papa dodajući da se nije ugasla evanđeoska poruka
nego da još uvijek odzvanja u riječima i djelima mnogih vjernika. Nakon pozdrava
na raznim jezicima Sveti je Otac uputio apel za pomoć stanovništvu Indonezije: Zabrinuto
pratim vijesti pristigle iz Indonezije, gdje je velika poplava opustošila glavni grad
Džakartu, nanijela žrtve, ostavila tisuće ljudi bez krova nad glavom i izazvala goleme
štete. Stanovništvu pogođenom tom prirodnom nepogodom želim očitovati svoju blizinu,
jamčeći svoju molitvu i potičući solidarnost da nikomu ne uzmanjka potrebna pomoć
– kazao je Benedikt XVI.