Uz misna čitanja 2. nedjelje kroz godinu razmišlja p. Alan Modrić

Naša nas vjera uči da se Bog konačno objavio čovjeku u osobi Gospodina Isusa Krista, međutim, zbog činjenice da smo mi ljudi nesavršena stvorenja, tijekom cijelog života pozvani smo da istražujemo i otkrivamo istine Božje objave. Nakon što smo protekle nedjelje slavili blagdan Krštenja Gospodinova, u kojem se objavljuje Presveto Trojstvo, ove 2. nedjelje kroz godinu počinjemo otkrivati tajne te objave slušajući o početku Isusovog javnog djelovanja na svadbi u Kani. Koje su značajke tog djelovanja? O njima među ostalim slušamo u misnim čitanjima ove nedjelje.
Tako nas 1. čitanje iz knjige proroka Izaije uvodi u ljepotu Božjeg djelovanja među ljudima koje donosi radost, nadu i milost. Nalazimo se u razdoblju povratka izgnanika izraelskih u njihovu domovinu iz babilonskog sužanjstva nakon proglasa kralja Kira o njihovoj slobodi 538. godine prije Krista. Prognanici se vraćaju puni nade, ali brzo malakšu zbog spore i nikakve obnove, zahvaća ih potištenost. Bog preko riječi proroka vraća u njihova srca polet i zanos, bivaju ojačani obećanjima Gospodnjim o obnovi Jeruzalema koji će postati „kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog“. Sjetimo se naših prognanika u vrijeme Domovinskog rata: nisu li i oni bili u sličnom duhovnom stanju gdje su gubili nadu za bolje sutra, a neki možda još uvijek nemaju nade? U takvim trenucima, makar to bilo teško za povjerovati, Bog nam je najbliži, jer ako nas i ostave sve snage, On nas nikad ne ostavlja – slušajmo samo što kaže Izaija: „Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati“.
Pavao u svojoj prvoj poslanici Korinćanima govori o raznovrsnosti i bogatstvu Božjeg djelovanja koje se iskazuje u različitim darovima i službama kojima treba biti zajednička činjenica da su nadahnuti istim Duhom. Tako imamo darove poput mudrosti, znanja, prorokovanja, čudotvorstva, različitih jezika. Ono što te darove i službe čini kršćanskima jest upravo duh kojim su prožeti – ne duh razdora, nego ljubavi i jedinstva. Naše talente i poslove koje obavljamo trebamo prikazati kao žrtvu na Božju slavu i za dobro naše braće i sestara.
Odlomak Ivanovog evanđelja kojeg slušamo na 2. nedjelju kroz godinu donosi nam opis početka Isusovog javnog djelovanja. Slavi se svadba u Kani i već ta svadba donosi jednu važnu biblijsku simboliku, naime donosi znak saveza, povezivanja naroda s Bogom o čemu govore starozavjetni proroci. Pomazan Duhom tijekom svoga krštenja, uveden u mesijansko poslanje, Isus ostvaruje svoje prvo znamenje u kojem objavljuje svoju slavu, otkriva svoj božanski bitak, svoje božanstvo, svoju osobnost. U središtu tog znamenja nalazi se vino koje je svetopisamska slika mesijanskih dana, slika spasenja koje Isus daje. To vino u Kani je idealna kruna svadbe, postaje simbol Krista. Iznimno je značajna uloga koju ima Marija u ovom događaju. Kao prvo, ona ukazuje na žeđ uzvanika na svadbi: „Vina nemaju“. U tim riječima se odražava njezina briga i njezin zagovor za sve nas jer ona želi da naša duhovna žeđ za Bogom bude podmirena. Isusov odgovor djeluje pomalo grubo, međutim, on dobiva svoj smisao u trenucima njegove smrti. Tako Isus već u Kani najavljuje „svoj čas“, čas Muke i Smrti u kojem se otkriva puni smisao mesijanskih darova. Gospodin u ovoj zgodi, na molbu svoje Majke, želi anticipirati preobilno ostvarenje spasenja u svome pashalnom otajstvu.
Na kraju, čemu nas poučava Božja Riječ koju slušamo na 2. nedjelju kroz godinu? Bog je uvijek na djelu u našem životu zato jer se drži svoga obećanja da će biti s nama „u sve dane do svršetka svijeta“. To njegovo djelovanje nama nije lako otkriti jer smo opterećeni mnogim brigama, poteškoćama, križevima i nerijetko gubimo nadu i ne možemo uočiti Božje djelovanje u našem životu, ne vidimo da On stalno pretvara vodu u vino i tako nam ulijeva radost i snagu za našu svakodnevnicu. On je taj koji nam daje hrane za svaki dan i koji nam je podijelio različite darove i službe preko kojih smo pozvani širiti duh njegovog evanđelja u ovome svijetu. Naša jedina dužnost jest da slijedimo savjet koji nam daje Blažena Djevica Marija u Kani: „Što god vam rekne, učinite!“ Neka te riječi postanu vodilja našeg života!