Sve je tamno ako nema svjetla vjere

Da netko može biti nepokolebljiv u svojim stavovima, nije ništa novo, što potvrđuje i ministar Jovanović. Ali da se pred očitostima može tako zatvoriti, onda je vrlo ideologizirani pojedinac ili ima neko jače zaleđe. A sve nam se čini i jedno i drugo, pogotovu kad vidimo još neke usporedne događaje. Ova naime žurba s osporavanim četvrtim poglavljem zdravstvenoga odgoja jednostavno je nova prisila Europe prije no što uđemo u tu Europsku uniju, zapravo kao domaća zadaća vladajućima koju imaju odraditi, pa eto u zadnji trenutak. Slično je i s premijerovim pohodom Beogradu, premda se u današnjem inozemnom tisku to spominje kao ugodno iznenađenje Bruxellesu. No i događaji u Francuskoj glede protivljenja istospolnim brakovima samo su lakmus papir i za ostale europske i druge zemlje. Riječ je upravo o tome, kako je dobro uočio kardinal Bozanić, o mutnom nastojanju da se provede gender teorija u praksu. To pak znači očito potvrda čovjeka kao boga samome sebi. Onda se pribjegava nekakvim znanstvenim tumačenjima pri čemu i znanost ima ulogu nekakva boga kao sveta krava čemu se i starozavjetni psalmist ruga: 'Zamijeniše Boga, slavu svoju, likom bika što proždire travu.' Mjesto da se čovjek uzdiže u svojem dostojanstvu, svim silama pase travu ništavnosti svojih umišljenosti i niskosti te se još pod vidikom nekakve znanosti želi nametnuti svima drugima. O takvoj nazovi-znanosti vrlo jasno govori dr. Vida Vukoja u intervjuu najnovijega broja Glasa Koncila. Na Bogojavljenje je papa Benedikt XVI. govoreći o mudracima, zvjezdoznancima istaknuo da se oni nisu dali pokolebati ni onda kad im se svijet smijao, rugao, kad im je javno mnijenje bilo posve protivno. No za njih je potraga za istinom bila važnija od ruganja ovoga svijeta, što možemo uočiti i dan danas kad se biskupe i Crkvu promatra kao u raskoraku s vremenom i kad ljudi, oslanjajući se samo na svoju mudrost, ne prihvaćaju neku drugu, uzvišeniju. Čovjek je naime sam sebi htio biti bogom i to na različite načine želi tijekom povijesti ostvariti i potvrditi, pa onda upada u sve strašnija i sve protuljudskija mudrovanja i zastranjenja. Odatle i odbacivanje i obezvrjeđivanje svakog drugog mišljenja, načina življenja i uvjerenja. Potvrdu za to imamo u današnjem mudrovanju u ričet-članku Dražena Vukova Colića na tportalu. U suvremenom svijetu to se lijepo provlači kroz različite međunarodne skupove na najvišoj razini, kako lijepo piše Lidija Paris. Kad na tim skupovima progovori Crkva po svojim predstavnicima, onda je lijepo slušaju, ali ono što se kaže, uopće se ne uzima u obzir. Onda i europski sud za ljudska prava može donijeti smiješnu odluku da se 'Zbog vjere ne mogu negirati prava istospolnih zajednica', kako prenosi Jutarnji.
I mi se čudimo da se to i nama događa. Naše čuđenje onda jednostavno prelazi u molitvu sebi za strpljivost, a drugima da se otvore svjetlu koje Bog nudi, kao i mudracima s Istoka.