Papin nagovor prije molitve Anđeo Gospodnji 13. siječnja 2013. god.

U nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji Sveti je Otac podsjetio da ovom nedjeljom završava božićno liturgijsko razdoblje. Danas slavimo svetkovinu Isusova krštenja, djeteta, Djevičina sina, koje smo promatrali u otajstvu njegova rođenja, a danas ga vidimo odrasla kako uranja u vodu rijeke Jordana i tako, kako ističe istočna tradicija, posvećuje sve vode i cijeli svemir – kazao je Sveti Otac pitajući:
Zašto je Isus, u kojem nije bilo sjene grijeha, htio da ga krsti Ivan Krstitelj? Zašto je želio izvršiti taj čin pokore i obraćenja, zajedno s tolikim osobama koje su se željele pripremiti za dolazak Mesije? Taj čin, koja označava početak Isusova javnog života, kako tvrde svi evanđelisti, na istoj je razini s utjelovljenjem, s Božjim silaskom s visina do ponora pakla? Smisao se toga Božjega silaska sažima u jednu riječ: ljubav, koja je ime istoga Boga. Apostol Ivan piše: „U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao sina svojega kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe.“ Eto zašto je prvi javni čin Isusov bio primanje krštenja od Ivana, koji, vidjevši ga da dolazi, reče: 'Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijeh svijeta' – istaknuo je Benedikt XVI.
Evanđelist Luka pripovijeda da se, dok se Isus molio nakon krštenja, otvorilo nebo i na nj je u tjelesnom obliku sišao Duh Sveti, poput goluba, i zaorio se glas s neba: Ti si Sin moj, Ljubljeni, koga sam odabrao“. Isus je Sin Božji, posvema uronjen u Očevu volju, koja je ljubav. Isus je onaj koji će umrijeti na križu i uskrsnuti snagom Duha Svetoga koji sada sišao nj njega i posvetio ga. Taj je Isus novi čovjek koji želi živjeti kao Sin Božji, to jest u ljubavi; čovjek koji, nasuprot zlu ovoga svijeta, odabire put poniznosti i odgovornosti, odabire ne da spasi samog sebe nego da svoj život žrtvuje za istinu i pravednost – ustvrdio je Benedikt XVI.
Biti kršćanin – dodao je Sveti Otac – znači tako živjeti, a takav način života donosi preporod: rađanje odozgo, od Boga, od milosti. To ponovno rađanje je krštenje, koje je Krist darovao Crkvi da rađa ljude na novi život. Jedan drveni tekst, koji se pripisuje svetom Hipolitu, veli: Tko s vjerom ulazi u tu kupelj ponovnog rađanja, odriče se đavla i prianja Kristu, odriče se neprijatelja i priznaje da je Krist Bog, sa sebe skida ropstvo a oblači posinjenje Božje – podsjetio je Papa.
Prema već ustaljenom običaju, prije podne sam imao radost krstiti brojnu skupinu djece, rođene u posljednja tri, četiri mjeseca. U ovome trenutku želio bi protegnuti svoju molitvu i blagoslov na svu novorođenčad; i posebice pozvati sve da se sjećaju svojeg krštenja, onoga duhovnog rođenja koje nam je otvorilo put života vječnoga. Papa je poželio da svaki kršćanin, u ovoj Godini vjere, može otkriti ljepotu rađanja iz visine, iz ljubavi Božje, i da može živjeti kao njegovo pravo dijete.
Nakon marijanske molitve Papa je podsjetio da se danas slavi Svjetski dan selilaca i izbjeglica. U ovogodišnjoj poruci u toj prigodi usporedio sam migracije sa "hodočašćem vjere i nade". Onaj koji napušta svoju zemlju čini to zato jer se nada boljoj budućnosti, ali to čini također zato jer se uzda u Boga koji vodi čovjekove korake, poput Abrahama. I tako su selioci nositelji vjere i nade u svijetu. Svakom od njih upućujem danas svoj pozdrav, uz posebnu molitvu i blagoslov – zaključio je Benedikt XVI.