Uz svetkovinu Krštenja Gospodinova razmišlja p. Alan Modrić

Blagdanom Kristovog krštenja završava božićno vrijeme i počinje vrijeme kroz godinu. U središtu je ne toliko sam događaj krštenja koliko objava osobe i bića Gospodina Isusa koji se očituje kao Sin Božji i Krist, koji je pomazan Duhom i ustoličen u mesijansku službu. To je ujedno i objava značenja našeg krštenja i koliku nam povezanost s Bogom to krštenje donosi. Ovaj nam blagdan daje odgovor na pitanje tko je Gospodin Isus, koja je njegova bit i djelovanje.
U prvom misnom čitanju koje slušamo na blagdan Krštenja Gospodnjega možemo čuti kako prorok daje utjehu i nadu narodu koji je zakoračio na put iz babilonskog sužanjstva. Taj narod treba proći pustinjske putove, a to znači da se duh mora pročistiti od življenja poganstva u ropstvu. Viče Izaija gradovima judejskim da podignu glave, da se ne boje, jer: „Evo Boga vašega!“ On dolazi da se brine za svoje stado i da ga zaštiti. Krštenjem svaki čovjek postaje članom Gospodnjeg stada i dolazi pod Njegovu zaštitu. Moguće je da tijekom života netko, tko je kršten skrene s pravoga puta, ali uvijek je označen znakom krštenja kao član Božjeg stada.
U svojoj poslanici upućenoj učeniku Titu apostol Pavao, koji je i sam na sebi kao nekadašnji progonitelj kršćana osjetio neizmjernu ljubav Božju, piše kako se pojavila milost Božja, spasiteljica svih ljudi, koja nam biva darovana po dobrostivosti i čovjekoljublju Gospodina Isusa koji nas spašava ne po našim pravednim djelima, nego po svojem milosrđu. Naša je dužnost da odgovorimo velikodušno na takvu milost i na taj način baštinimo vječni život u Božjoj slavi. Ovdje smo postavljeni pred izbor: hoćemo li izabrati put slavlja i popularnosti ili put križa, poniženja; put svijeta ili put Kristov; širok put koji vodi u propast ili uski koji vodi u vječni život?
Odlomak Lukinog evanđelja koji slušamo na blagdan Krštenja Gospodinova donosi nam izvještaj krštenja u tri slike. U prvoj čujemo glas Ivana Krstitelja: ističe dostojanstvo Isusa iz Nazareta, uspoređuje kršćansko krštenje sa svojim i s obredima čišćenja u Starome zavjetu: Krist krsti Duhom Svetim i ognjem. Druga slika prikazuje Isusa u molitvi pošto je kršten u Jordanu. Isus je onaj koji je molitvom duboko i intimno povezan s Ocem nebeskim i na taj način nas poučava kako i mi trebamo u našoj svakodnevnici biti molitveno povezani s Bogom. Treća slika je ujedno i središte današnjih čitanja – ona donosi ustoličenje Gospodina Isusa u proročku i mesijansku službu. Isus u savršenoj poniznosti dolazi primiti krštenje od svoga stvorenja, iako je neizmjerno jači od njega. Time pokazuje da se najveća čuda ljudskog života događaju u tišini i poniznosti, a ne buci i vanjskom spektaklu. Na takvu poniznost svoga Sina, Otac Nebeski odgovara sa svečanom objavom koja predstavlja kulminaciju misnih čitanja blagdana Krštenja Gospodinova: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“. Ovim riječima biva ustoličen i objavljen Mesija, Sin Božji, onaj kojega su naviještali starozavjetni proroci, Sluga Jahvin, onaj koji će krstiti Duhom. Ovaj događaj je značajan zato jer se u njemu odvija i objava Presvetog Trojstva: Oca, čiji glas s neba zaori, Sina, koji biva kršten i uveden u službu, i Duha Svetoga, koji silazi na Sina u tjelesnom obličju kao golub.
Kakva je poruka blagdana Krštenja Gospodinova za nas? Ponajprije ovim blagdanom mi slavimo i svoje krštenje kojim smo oprani od istočnog grijeha i ušli u dostojanstvo djece Božje. Krštenjem smo postali Kristovi, jer smo kršteni u Njemu, i time smo usko povezani s Njime. Međutim, ne smijemo zaboraviti da nas sama ta činjenica krštenja ne čini sada potpuno slobodnima od napasti i mogućnosti da padnemo u grijeh. Na kraju krajeva i sam Isus biva nakon svoga krštenja kušan u pustinji. Tako i mi moramo biti kušani u pustinji naših života, moramo hodati prema kući iz koje smo izašli: Kraljevstvu Nebeskom. Pri tome pozvani smo da usvojimo temeljni stav s kojim je Krist pristupio svome krštenju: poniznost. Živeći tako, skromno i strpljivo donositi ćemo plodove našeg krštenja kako s obzirom na nas same, tako i s obzirom i na našu braću i sestre, i tako svakim danom postajati sve sličniji Njemu. Neka nas u tome prati i Božji blagoslov!