U Rimu predstavljena knjiga filozova Roberta Spaemanna

U Rimu je danas predstavljena knjiga velikog njemačkog katoličkog filozofa „Prirodne svrhe. Povijest i ponovno otkrivanje teleološke misli“. O knjizi su na Papinskom sveučilištu Santa Croce in Gerusalemme govorili kardinal Camillo Ruini, msgr. Luis Romera, rektor sveučilišta, te sociolozi Sergio Belardinelli i Leonardo Allodi, a zaključno je slovo izrekao sam filozof Robert Spaemann.
Dnevnik Talijanske biskupske konferencije također danas donosio je opširan razgovor s autorom knjige koji tvrdi da za je shvaćanje svijeta osim odnosa uzrok-posljedice potrebno odgovoriti i zašto se nešto događa, ili zašto je nešto dobro? U nihilizmu ne nalazimo taj odgovor, a danas se više osjeća da je teleologiji – svrhovitosti olako zapjevan psalam 'Iz dubine...'
Na novinarov upit što je teleologija, filozof je jednostavno odgovorio da svrhovitost tumači proces s motrišta njihove svrhe. Kad netko uđe u neki restoran, pitanje je zašto ulazi, a odgovor glasi da nešto pojede. Kad su Sokrata pitali zašto ne pobjegne iz zatvora, rekao je da ga ne vode noge; a zašto me noge ne vode, zato jer ja želim ostati ovdje; a znanost bi odgovorila da je problem u mišićima, a to je tek polovičan odgovor. Svrhovitost omogućuje shvatiti pojave, a promatranje i proučavanje njihove uzročnosti omogućuje njihovu manipulaciju – ustvrdio je profesor.
Na novinarovu primjedbu da je Papa u više navrata isticao potrebu proširivanja našega pojma razuma, te na upit može li svrhovitost proširiti naše poimanje razuma, rekao je da je svrhovitost posljedica proširivanja poimanja razuma. Na upit zašto netko ulazi u restoran, ne samo da je razumno odgovoriti jer ga nose noge nego i jer to ima i svrhu: da nešto pojede. Razumno je biti toga svjestan ali i činjenice da se, ograničavajući se na uzročnost, nema potpun uvid u stvarnost – primijetio je Spaemann.
Na upit što priječi obnavljanju svrhovitosti, rekao je da je u pozadini nijekanja svrhovitosti želja da se vlada prirodom. Teleološko promišljanje omogućuje shvaćanje pojava, a promatranje i proučavanje uzročnosti omogućuje njihovo manipuliranje. Premda su se biolozi dugo vremena opirali svrhovitosti, ona je danas ponovno u modi, biolozi su umjesto teleologije uveli izraz teleonomia za procese koji se odvijaju kao da imaju svrhu, a zapravo podliježu jedino mehaničkoj uzročnosti – ustvrdio je filozof.
Osvrnuvši se na kritiku evolucionizma Darwinove matrice u ime teorije svrhovitog nacrta, rekao je da je teorija istaknula kako se protivnici svrhovitosti zapravo boje Boga. Vjera u Boga nije pretpostavka spoznaje teleoloških procesa, procesi se mogu spoznati naravnim razumom, u kranjem slučaju je njezina posljedica. Kada se ima strah od te posljedice, odnosno od Boga, onda se često pribjegava nerazumnim i maštovitim rješenjima. U svakom slučaju taj je strah neutemeljen. Stvoritelj je izvan procesa stvaranja – ustvrdio je filozof Spaemann, objašnjavajući svoju misao usporedbom gledanja nekog filma. Projektor nije sastavni dio filma, ali bez projektora film se ne može gledati.
Na upit zašto je jezik, kako on tvrdi, branik svrhovitosti, rekao je da je posrednik u kojem se najprije očituje značenje i u kojem se činjenice, neporecivo, predstavljaju sa značenjem, one su simboli nečega što pretpostavlja nekog primatelja, nekoga tko ih može razumjeti – zaključio je filozof Spaemann.