Blagdan Imena Isusova

U Crkvi se 3. siječnja na poseban način slavi i časti Presveto Ime Isusovo, koje se u liturgijskim slavljima počelo štovati u ranom kršćanstvu. Za njegovo se širenje ponajviše ima zahvaliti svetom Bernardinu Sijenskom, dok je liturgijski blagdan uveden u XVI. stoljeću. Papa Klement VII. je, naime, 1530. godine odobrio Franjevačkom redu da liturgijski iskazuje štovanje Isusovu imenu, a Ivan Pavao II. je Presveto Ime Isusovo preporučio općoj Crkvi da se liturgijski slavi kao neobvezni spomendan. Prisjetimo se nekih misli pape Benedikta XVI., posvećenih Imenu Isusovu.
Izreći nečije ime znači ući u odnos s njim – jednostavno je, i istodobno izvanredno, iskustvo koje može steći svaka osoba. To najbolje znaju roditelji kada prvi put imenom pozovu vlastito dijete. To su uzbuđenje osjetili također Marija i Josip, još i jače jer – kako tumači Sveti Otac – to je Ime bilo dano po Božjoj volji. Dijete se zove Isus, što znači Spasitelj. Poslao ga je Bog Otac da nas spasi ponajviše od velikoga zla, ukorijenjenoga u čovjeku i u povijesti: od odvojenosti od Boga, umišljenoga ponosa da sve može sam, da se natječe s Bogom i zamjenjuje Ga, da odlučuje o tomu što je dobro a što zlo, da bude gospodar života i smrti – istaknuo je Sveti Otac u poruci Urbi et Orbi – Gradu i svijetu, na Božić 2011. godine.
Papa ističe izvanrednost toga Boga, nama toliko bliskoga da ga možemo zvati imenom. To ime, Isus, pokazuje nam da je On, Beskonačni i Neshvatljivi za naš razum, bliski Bog koji ljubi, Bog kojega možemo upoznati i ljubiti. Darujući nam Isusa – istaknuo je pak Sveti Otac u podnevnom nagovoru 1. siječnja 2011. godine – Bog nam daruje sve: svoju ljubav, svoj život, svjetlost istine, oprost grijeha, i mir. Da, Isus je Krist naš mir. On je u svijet donio sjeme ljubavi i mira, snažnije od sjemena mržnje i nasilja; snažnije jer je Ime Isusovo superiornije svakom drugom imenu… On će sâm biti mir – istaknuo je Sveti Otac u spomenutom podnevnom nagovoru.