Stara je istina da
ono što se shvaća, shvaća se na način onog koji shvaća, a to pojednostavljeno narod
kaže da svatko po sebi sudi. Tako primjerice kardinalu Bozaniću ljevičari plješću
kad govori o grijehu struktura, jer grješne strukture, prema ljevičarima, mogu biti
samo one desne. Kad pak Bozanić govori protiv masturbacije, onda mu se prigovara zašto
ne govori protiv krađe i laži. A tko je taj koji je toliko govorio o krađi i laži
pa se onda našao slaviti Novu godinu u Dubaju? Zagriženi desničar, zar ne? I daj se
ti sad tu snađi… No da se lakše snađemo u općem mutežu što ga stvaraju mediji glede
spolnoga odgoja i njihovih dobrih namjera, valja ipak posegnuti za svetom knjigom
koju nazivamo Biblija. Divotnost svega stvorenoga jednostavno se izriče tako da je
Bog sam zadivljen: I vidje Bog da je dobro. Ma ne mora Bog ništa vidjeti, on i ne
može dati ništa drugo nego dobro, jer je sama ljubav. Ali onaj koji ne podnosi ništa
dobro, Satana ili Đavao ili Zavodnik, kako ga druge knjige iz Biblije nazivaju, a
Isus još kaže da je lažac i ubojica od početka, odmah se latio posla da to Božje djelo
unakazi ili čak uništi. I odmah nastupa sukladno s Isusovom definicijom: laže da ubije.
Čak i Eva prepoznaje njegovu laž. Tako uspijeva Đavao zavesti Evu i Adama da ubije
Boga u njima to jest Božju sliku. I odonda upravo na najsvetiju sastavnicu ljudskoga
bića udara, a to je izvorište života, ne samo da bi čovjeka iznakazio potpuno, nego
i onemogućio njegov produžetak. I nudi nešto primamljivo pa čak i bolje od onoga što
Bog nudi. Odonda se nijedno zlo čovjeku ne nudi po vidikom zla, nego pod vidikom dobra
i čak boljega. Eto tako djeluju i autori spolnoga odgoja, da ne tumačimo predugo.
Sveti nas Ignacije čak uči kako prepoznati Đavolje djelovanje u različitim prilikama.