Znanost i pseudoznanost

Kad promatramo ovu našu polariziranu stvarnost pogotovu oko četvrtoga poglavlja zdravstvenoga odgoja, opet se uvjeravamo da oni koji imaju prigovore jedva dobiju priliku da javno progovore. A kad progovore, onda se ne čuje sve. Svi osporavatelji dosad su se pozitivno izrazili o prva tri poglavlja, ali o upitnom poglavlju kao da smiju govoriti samo oni koji su ga sastavljali. I pozivaju se na stručnost, kao da izravno svima drugima niječu stručnost. Danas mi dođe jedan kratki dopis elektronskom poštom, ali i više opširnijih, u kojima se jasno vidi da je četvrto poglavlje stvarno ideološki postavljeno, pogotovu što se prijeti novinarki koja je i Kinseya stavila u kontekst odgoja, a što sve piše o njemu na Wikipediji, da se smrzneš... pogotovu što je falsificirao ankete. Onda ni njegov institut nije niš koristi, pa ni oni koji su na njemu završili. A naši vrli umnici koji zagovaraju taj kurikulum o spolnom odgoju zapravo melju svojim umnjacima već davno odmljeveno i pljesnivo zrnje srednjega vijeka. Ništa pametnije valjda i nemaju reći od srijede do petka, da bi počeli opet ispočetka. Kako im samo ne dosadi tako prepotentno razbacivati se znanošću koja to nije. I kad onda netko tvrdi da jedanaestogodišnjaci ionako znaju što je to masturbacija, a da za to ne donosi nikakve znanstvene potvrde, onda mi se čini da je to doista znanost otprilike. I na takvu se otprilike znanost tako zadrto pozivaju. Slično kao što u beskraj ponavljaju da biskupi i GROZD lažu, a da ne dokažu gdje to lažu. Ako pak kažu da je zakazala obitelj, škola i Crkva, pa se onda obitelji oduzima pravo da odgaja djecu, a Crkvi da nije mjesto u školi, što je to onda drugo nego svojatanje škole, umjesto da i prosvjetari i Crkva pomognu obitelji. Bolje bi bilo da ti ideološki zatucanci, ako imaju volje, mirno pročitaju intervju s dr. Tončijem Matulićem u Hrvatskom listu ili na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća.