Uz Silvestrovo, odnosno završetak Stare godine razmišlja p. Mikolaj Martinjak

U mnogim župama danas će se čitati statistike iz župe i župne zajednice, kao još jedan način zahvale Bogu za sva dobra koja smo primili u ovoj godini koja je na izmaku. Čitat će se omjer u odnosu umrlih i rođenih, brojevi onih koji su primili sakramente, možda čak i broj onih koji su otišli iz župne zajednice. Naš se život može svesti na te podatke, godine i datume. Dok zakoračujemo u novu građansku godinu, vjerojatno je mnogima od nas, osobito starijima, prošlo kroz glavu: evo još sam godinu dana stariji! Ipak, to što smo mlađi ili stariji ne bi nas trebalo toliko brinuti. Ono što bi nas trebalo brinuti jest kako prolaze te naše godine? Da li nam cure kroz prste poput pijeska ili zaista možemo Bogu zahvaljivati na njima? Trebali bismo sagledati koliko je zapravo bilo prisutnosti Boga u našem životu. Jesmo li ga opet prizivali samo u trenutcima kada nam je bilo teško ili nam je ove godine uspjelo poći za rukom da ga se spomenemo koji put i sami od sebe. Iako na Boga računamo ili smo računali samo u teškim trenucima ove godine na izmaku, Bog cijelo vrijeme, cijele godine računa na nas i veseli nam se svih 365 dana.
Jesmo li saslušali savjete koje su nam davali mudriji od nas ili smo ih pustili da prođu kroz našu glavu poput vjetra, kako se kaže na jedno uho unutra na drugo van. Ove godine uistinu imamo za što biti zahvalni. Ove godine su oslobođeni naši generali... Bio je to povrat vjere u narodu i glasno svjedočanstvo vjere. Dobili smo i popis stanovništva u kojem se začudo radujemo podjednako mi vjernici kao i ateisti. Mi slavimo što još uvijek ima kršćana dok oni slave da ima sve veći broj nevjernika ili onih koji su se tako izjasnili. Bilo bi zanimljivo ponovno provesti popis stanovništva sada, nakon sto su se naši generali vratili jer bi najvjerojatnije popis drugačije izgledao. Godina pred nama je od Svetog Oca posvećena da bude Godinom vjere. Kakva je ta naša vjera u ovom vremenu? Da li je beznadna ili imamo još uvijek pouzdanje u Boga?
Koje smo odluke donijeli prošle godine i na koje se odluke spremamo ove godine? Da li smo odlučili napraviti nešto više i za našu dušu ili se brinemo samo za naše zdravlje? Za našu liniju? Koje su se to stvari promijenile istinski u našem životu kroz ovu godinu? Ovo desetljeće? Ako se osvrnemo na stvari koje su se događale sada već davne 1941., događaju se i danas. Naime, bl. Kardinal Alozije Stepinac je skoro svaku staru godinu koristio kako bi narodu posvijestio stvari koje se događaju ili su prošle. Upozoravao je već tada na problem liječnika koji obavljaju abortus. Upozoravao je na probleme u društvu, da je čovjek čovjeku postao vuk, upozoravao je na mlakost vjere, na odgoj, da navedem samo neke od njih. Nisu li to samo neke od stvari koje se događaju i u našem vremenu. Ne zvuči li to kao nešto što možemo primijetiti i sami u našim krugovima? U našim životima. U našem vremenu.
Jedna priča kaže: Bila jedna udovica koja je imala sina. Taj sin joj je bio najveće blago na svijetu. Nisu imali previše novaca i živjeli su skromno i pobožno. Svake nedjelje išli su zajedno misu. Do crkve im je obično trebalo oko sat i pol jer su morali prijeći jedno brdo kako bi došli do crkve. Jednoga dana dogodilo se čudo: brdo se rastvorilo i otkrilo da u sebi sadrži mnoga blaga ovoga svijeta – srebro, zlato, smaragde, dijamante, plemenite kovine i ine. Žena je ušla zajedno sa svojim sinom u rastvoreno brdo i odjednom čula glas da ima 15 minuta da uzme sa sobom najveće blago... Počela je hirovito skupljati, počevši od plemenitih kovina. Glas joj reče imaš još malo vremena, uzmi ono što ti je najdragocjenije. Primijetila je srebro, bacila kovine i sakupljala srebro. Glas ju ponovno upozori. Primijeti zlato, krene ga sakupljati i tako redom dok se brdo skoro nije zatvorilo. Zadnju put ju glas upozori i ona brže bolje sakupi smaragde za sebe i svog sina i napusti brdo. Brdo se zatvori i ona primijeti da je sama. Sin je bio progutan od brda.
Imamo i mi mnoga blaga koja sakupljamo, no često ona koja su nam najvrjednija uspijevamo previdjeti. Zamolimo gospoda da ove godine koja je pred nama imamo otvorene oči, da si posvijestimo ono što je uistinu važno u našem životu. A to je i sam Gospod, sama Gospa, naša obitelj, naši prijatelji, djeca, roditelji, rodbina, rođaci, braća i sestre, poznanici, svi oni koje Gospodin stavlja na naš životni put. Mislim da je u redu Bogu reći jedno jednostavno HVALA. Hvala Ti, Gospode, na svemu.