Važnost religije za društveni život

Vjera je najmoćniji čimbenik izgradnje zajednice koji je svijet ikad upoznao. Zamisao da društvo može bez vjere protuslovi povijesti a, sada, i evolucijskoj biologiji – piše veliki rabin Britanske zajednice naroda Jonathan Sacks u članku objavljenom prošlih dana u dnevnicima New York Times i Internationl Herald Tribune pod naslovom 'Moralna životinja'.
U svojem članku lord Jonathan Sacks, kojeg je u prosincu primio u audijenciju papa Benedikt XVI. i koji je održao konferenciju na Papinskom sveučilištu Gregoriana, primjećuje da je prosinac „najreligioznije godišnje razdoblje“. Posjeti bilo koji američki ili britanski grad pa ćeš vidjet noćno nebo osvijetljeno vjerskim simbolima, zasigurno božićni uresi a vjerojatno i neki golemi (menorah) svijećnjak, piše Sacks dodajući kako se čini da je religija na Zapadu živa i vrlo dobra zdravlja.
Je li uistinu tako ili su simboli „bez sadržaja, blještava pozadina nove zapadne vjere, konsumizma, za njegove laičke katedrale i trgovačke centre, pita se rabin Sacks. Na prvi pogled – nastavlja Rabin – religija izumire. Prema podacima nacionalnog popisa iz 2011. godine – objašnjava Sacks – četvrtina britanskog stanovništva nema nikakvu religiju, to znači gotovo 50% više u odnosu na popis prije deset godina.
Ali ako se podatke promatra iz drugog kuta, oni potvrđuju, smatra Sacks, „drukčiju sliku“. Naime, od 18. stoljeća. „mnogi su zapadni intelektualci prorekli skoru smrt religije“. No, unatoč napadima, među kojima i nedavni od takozvanih „novih ateista“, i danas u Velikoj Britaniji tri od četiri a u Americi četiri od pet osoba vjeruju ili se smatraju „sljedbenicima neke religije“. A to je za doba znanosti zaista iznenađujuće – ističe Sacks, autor vrlo uspješnih knjiga.
Kako primjećuje Sacks, igrom sudbine mnogi su novi ateisti sljedbenici Charlesa Darwina. Mi smo to što jesmo – tvrde – jer nam je evolucija omogućila preživjeti i genetički kod prenijeti na nova pokoljenja. A dojam je dakle da je religija nadživjela sve. Kako to?
Prema Sacksu, sam Darwin predlaže pravi odgovor. On je bio vrlo iznenađen pojavom koja, čini se, protuslovi njegovoj osnovnoj postavci, to jest da bi prirodni odabir pogodovao najokrutnijima. Naprotiv, „svako društvo cijeni altruizam, a nešto se slično može zamijetiti i kod društvenih životinja.“
Neuroznanost objašnjava taj proces: Posjedujemo zrcalne neurone koji omogućuju osjetiti bol zbog patnje dugoga. Programirani smo za empatiju. Moralne smo životinje“. To ima važne posljedice: kao pojedinci prenosimo svoje gene ali kao članovi neke skupine preživljavamo, a skupine mogu postojati kada pojedinci ne djeluju isključivo za vlastito dobro nego za dobro svekolike skupine“.
Na cerebralnoj razini, čovjek dvojako reagira, „jedna se reakcija usredotočuje na moguću opasnost za nas, kao pojedince, druga pak, čiji je centar u čelnoj moždanoj kori, više se usredotočuje na posljedice našega djelovanja za nas i za druge. Prva je neposredna, instinktivna, emotivna, a druga je smišljena, razumska – veli Rabin.
Čovjek je dakle u procjepu između dvojakog reagiranja, brzoga koje nam omogućuje preživjeti, ali nas može dovesti i do nagonskih uništavajućih djelovanja, i sporoga, koje nas potiče na razumnije ponašanje, ali je često podložno trenutačnoj naglosti. Naime, mi smo grješnici i sveci, egoisti i altruisti, upravo kako su dugo vremena tvrdili filozofi i proroci.
Ako je to istina, onda možemo shvatiti kako nam je religija pomogla živjeti u prošlosti, i zašto nam je potrebna i u budućnosti. Vjera – nastavlja Sacks – snaži i ubrzava sporo reagiranje. Ona ustrojava naše neuronske krugove, preobražavajući instinkt putem obreda koje činimo, štiva također i molitve. Ona je najmoćniji čimbenik izgradnje zajednice koji je svijet ikada spoznao – zaključuje Rabin dodajući:
Putem altruističkog ponašanja religija povezuje pojedince u skupine, stvarajući vrlo čvrste odnose povjerenja koji nadvladaju razorne emocije. Stoga, daleko od toga da odbacimo religiju, novi su nam darvinisti pomogli shvatiti važnost religije. U doba konsumizma ona je naime najbolji lijek protiv individualizma. Stoga zamisao da društvo može bez religije protuslovi povijesti i, sada, evolucijskoj biologiji. Sacks zaključuje da slobodna zapadna društva nikada ne smiju „izgubiti svoj osjećaj za Boga“.