Predstavljanje knjige 'Naš najbolji prijatelj'

Naš najbolji prijatelj – naslov je knjige koju je pater Stanislav Kos, isusovac, priredio prema istoimenoj knjizi drugog isusovca Christiana Pescha. U biblioteci 'Radost i nada' to je već 59. knjiga u izdanju Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove u Zagrebu. Knjiga u sebi krije pravo teološko, egzegetsko, meditativno i homiletsko bogatstvo napose u produbljivanju pobožnosti Srcu Isusovu. O knjizi 'Naš najbolji prijatelj' govori Božica Bartovčak
Današnja globalizacijska i virtualna prijateljstva teško se mogu usporediti s prijateljstvom s Isusom, tim više ovaj način odnosa prema Spasitelju Isusu Kristu postaje aktualniji. Nismo li se ispraznili prijateljstvom, nismo li tu riječ već potpuno obezvrijedili, nismo li uvučeni u sasvim suprotan efekt površnosti odnosa. Zato je ovo, pod navodnicima, drevno intelektualno štivo, a tako suvremeno za kršćansku duhovnost, još potrebnije.
Pisac zapravo nižući poglavlja kao da ispisuje nove epitetske zazive Presvetom Srcu, sve do polovice knjige, a zatim nas otrježnjuje jer: ako u Isusu imamo najboljeg, najplemenitijeg, suosjećajnog, velikodušnog, prokušanog, ljubaznog, moćnog, nedokučivog prijatelja koji je uvijek spreman pomoći, vjernoga do smrti… i sl, kako ga onda možemo ostaviti i napustiti kad je to savršeno Srce izvrgnuto dubokoj boli zbog sljepoće ljudi, zbog mržnje svega svijeta, zbog obeščašćivanja, zbog okorjelosti grješnika, zbog – pazite sada – slabe gorljivosti njegovih prijatelja, naše plašljivosti u borbi, zbog hladnoće mnogih kršćana prema otajstvu njegove ljubavi tj. prema euharistiji i na kraju zbog nehaja ljudi za svoje spasenje.
Svako je poglavlje knjige podijeljeno u tri dijela. U uvodnom prvom dijelu teksta obično nas pisac uvodi u sam pojam prijateljstva, u naša naravna iskustva koja imamo u svagdašnjem životu s našim stvarnim prijateljima i odnosima s njima. Naviru nam tada osobe koje mi smatramo svojim prijateljima i uviđamo koliko su nam važni. Prikažimo ih tada Gospodinu. Ujedno i analizira i uspoređuje naša ljudska prijateljstva s onim pravim božanskim koje susrećemo jedino u Isusu Kristu. U drugom dijelu poglavlja tumači i rasvjetljuje ono što je Krist za nas. Kakav je prema čovječanstvu, prema svojem Ocu, prema majci, apostolima, nama danas. Takvim pristupom nemoguće je zaobići citate ni starozavjetnih a pogotovo ni novozavjetnih knjiga. Unutar tog poglavlja pisac kronološkim slijedom Isusova života od rođenja pa sve do Golgote prati Kristovo žrtvovanje za nas. Tako u trećem poglavlju pod naslovom – Naš suosjećajni prijatelj – nailazimo na divan prikaz božanske ljubavi za nas u slici maloga djeteta baš kako ga slavimo na današnji dan…ondje čitamo „On je mogao ući u život po čudu kao gotov čovjek, muškarac, kao utemeljitelj novoga Božjega naraštaja, kao što je prvi Adam kao praotac ljudskoga roda. No On je radije izabrao da bude rođen od Majke. „Od žene bi rođen“ (Gal, 4, 4). Bog kao dijete u jaslama iz ljubavi prema nama. U ljubavi svojega Srca izaslao je On odmah svoje anđele da dozovu ljude, da vide kako ljubaznom obličju njihov Spasitelj dolazi k njima. Naći ćete djetešce povijeno gdje leži u jaslama. Nije čudno da su njihova srca bila ispunjena radošću. Slavili su i hvalili Boga za sve što su čuli i vidjeli (Lk 2, 12.20). Dijete u jaslama ne bijaše kao druga novorođena djeca bez uporabe razuma i nesposobno za ljubav. Vječna Božja mudrost, koja je u Njemu stanovala, rasvijetlila je njegov um svojim svjetlom i rasplamsala njegovo Srce svojom ljubavlju. Dijete u jaslama vidjelo je sve ljude i ljubilo je sve ljude i svakoga pojedinoga od njih.“
U trećem dijelu na redu smo mi, kakvi smo prema prijateljima, kakvi smo prema Isusovom neizmjernom prijateljstvu. Što bismo mogli učiniti, popraviti, unaprijediti.
Osim što se pisac služio i potkrjepljivao objavnim tekstovima i egzegetski ih tumačio, vidljivo je da mu svetačka literatura nije strana, a osobito se obilno služio svjedočanstvima i zapisima same sv. Marije Margarete i njezinim viđenjima i susretima sa Spasiteljem. U tim dijelovima detaljno opisuje što znače zrake, svjetlo, sunce, ižarivanje i ognjeni plamenovi iz Kristovih probodenih prsa. Tim više začuđuje ondašnja, pa i današnja ikonografija štovanja Srca Isusova koje se oslanja na fiziološko, tvarno srce, a zanemaruje ovu onostranu, blaženu i nebesku dimenziju. No, ovdje nije mjesto za tu raspravu. Ovitak knjige i izbjegava tu vrstu ikonografije, pa je možda i zato nezamijećena, ali naslovnica decentno predstavlja fragment glave Krista koju je modelirao pokojni pater Marijan Gajšak 1990. Ova literatura je gotovo neizbježna za sve članove Apostolata molitve, štovatelje Srca Isusova, članove bratovština, kao i za one koji pripremaju zajednička klanjanja pred Presvetim Oltarskim sakramentom.