Sretan Božić

Bečki kardinal osvrće se na stanje u Austriji, a kao da prati hrvatske tiskovine i elektronske portale. Za Božić se prigodno daje riječ i biskupima, što je i red, ali za ovaj Božić ti su hrvatski biskupi kao i oni koji ne podupiru spolni odgoj u školi od samoproklamiranih navodno tolerantnih što novinara što drugih tako navijački napadani da se dobiva dojam da smo se vratili doista u godine prije 1990. Dobro bi bilo primjerice samo promijeniti predznak na pisanje neke Zrinke Pavlić protiv sinoćnjega dnevnika na TV Novoj pa vidjeti kako ona upravo sebe opisuje. I je li to novinarstvo? Biskupi očito svojim čestitkama i porukama žele mir, radost, ispunjenje Božjim blagoslovom. Ako nema istine, ako nema poštovanja, ako je na djelu bahatost i samodostatnost, onda se želje biskupa ne mogu ostvarivati, ali onda tomu nisu biskupi krivi. Papa je jučer kazao da ne ćemo naći Krista, ako ga ne tražimo niti ćemo ga susresti ako ga ne želimo. Kako onda može netko biti katolik i ne slagati se s onim što Crkva uči, kao da netko može biti SDP-ovac i ne slagati se s partijom. A da Bog ne ovisi o nečijem iskustvu, to je vjerniku jasno, no vjernik također dobro zna da on ovisi o tom iskustvu jer Bog je taj koji njega i svu stvarnost nosi.
Predbožićno euharistijsko slavlje na našoj radijskoj postaji vodio je Viktor Vladimirov iz ruske sekcije te ispričao ukratko svoju povijest kad je kao dječak od 14 godina iz ateističke obitelji u Sovjetskom Savezu tražio na radiju neku zapadnu postaju ne bi li mogao slušati, tamo zabranjenu, rock glazbu. No naišao je na neku postaju koja govori ruski o Isusu Kristu. Onda je počeo redovito pratiti. I tako se zaljubio u Isusa Krista da se dao temeljito poučiti u vjeri, krstio se, a onda i roditelji i mlađi brat i nikad nisu propuštali nedjeljnu misu. Mlađi brat je sretan otac sedmero djece, a Viktor je na onoj radijskoj postaji koja ga je uputila k Isusu.
Poštovane slušateljice i slušatelji, od srca Vam želimo sretan Božić, blagoslovljen mirom i radošću i milošću.