Papa odobrio objavu dekreta novih svetaca i blaženika; Kratki životopis Miroslava
Bulešića
Papa Benedikt XVI. danas je ovlastio Zbor za proglašenje svetih da objavi dekrete
koji se odnose na brojne nove svece, više od osam stotina koje su Turci 1480. godine
u talijanskom gradu Otranto ubili iz mržnje prema katoličkoj vjeri, četrdesetero novih
blaženika, među kojima brojni mučenici u španjolskom ratu i naš Miroslav Bulešić,
te desetero novih časnih sluga Božjih, među kojima je i blagopokojni papa Pavao VI,
kojima su priznate herojske krjeposti. A tko je sluga Božji Miroslav Bulešić poslušajmo
iz priloga msgr. Jure Bogdana, postulatora njegove kauze i rektora Papinskog hrvatskog
zavoda svetoga Jeronima u Rimu. Miroslav Bulešić, rodio se 13. svibnja 1920. u
istarskom selu Čabrunići, župe Svetvinčenat, od roditelja Mihe i Lucije rođ. Butković.
Kršten je 23. svibnja u župnoj crkvi u Juršićima. Osnovnu školu polazio je u Juršićima,
gdje mu vjeroučiteljem bijaše revni i vrijedni svećenik Ivan Pavić. U desetoj godini
života Bulešić se opredjeljuje za sjemenišno školovanje. Pošto je godinu dana bio
u pripravnici «Alojzjevišče» u Gorici, Miroslav Bulešić ulazi u sjemenište u Kopru
za školsku godinu 1931/32. U koparskom sjemeništu boravi do 1939. godine, kada
je, završivši peti razred gimnazije i tri razreda liceja, položio ispit zrelosti,
veliku maturu. Nakon položene mature u koparskom sjemeništu, a na preporuku svećenika
Ivana Pavića («Radi se o odličnom mladiću, intelektualnom, otvorenom, pobožnom i dobrom»)
njegov ga porečki i pulski biskup upućuje na jesen 1939. na studij u Rim. U Rimu
je bogoslov Bulešić boravio od jeseni 1939. do ljeta 1943. godine. Prvu godinu studija
proboravio je u Francuskom sjemeništu, a naredne tri godine u Papinskom lombardijskom
sjemeništu svetih Ambrozija i Karla. Studirao je na Papinskom sveučilištu Gregorijani
filozofiju i teologiju. Za uzdržavanje Bulešića u Rimu zauzeo se i tadašnji zagrebački
nadbiskup, kasnije kardinal, bl. Alojzije Stepinac, o čemu svjedoči pismo isusovca
Stjepana Sakača iz siječnja 1940. godine. U Rimu, središtu kršćanstva i gradu tolikih
prvokršćanskih mučenika, Bulešić je sazrio ljudski, duhovno, intelektualno i pastoralno.
Na blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije 1942. godine, u bazilici sv.
Petra osobno je sudjelovao kod Papine posvete svijeta Bezgrješnom Srcu Marijinu. U
rano proljeće 1943. godine, na poziv svog biskupa, bogoslov Bulešić vratio se u Istru.
Miroslav Bulešić zaređen je za svećenika 11. travnja 1943. godine u župnoj crkvi
u Svetvinčentu. Dva tjedna potom u rodnoj je župi slavio Mladu misu. Kao svoje mladomisničko
geslo uzeo je zazive iz molitve Oče naš: «Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja Tvoja!»
Na jesen 1943. godine Bulešić je imenovan župnikom u Baderni. U toj se župi sljedeće
dvije ratne godine zdušno trudio u pastoralnom djelovanju te se istodobno hrabrio
i nesebično zauzimao za ljude, osobito za one koji su u ratnom vihoru bili najugroženiji.
Uskoro je preuzeo pastoralnu skrb za župe sv. Ivana od Šterne i Muntrilja. U Pazinskome
sjemeništu, kao podravnatelj i profesor, Bulešić se ozbiljno, savjesno i zdušno posvećuje
radu s prvim generacijama sjemeništaraca. Istodobno se, kao tajnik Svećeničkog zbora
sv. Pavla, odvažno i ustrajno zauzima za slobodu vjere i nesmetanog djelovanja Crkve
u novoj, komunističkoj državi. Također se, u tom Svećeničkom zboru, svim silama trudi
da zaštiti osobito mlađe svećenike od komunističkih nasrtaja s jedne strane, te da
Zbor svećenika očuva od pogubnih manipulacija onodobnih vlasti s druge strane. U to
ulaže sav svoj svećenički ugled, znanje i iskustvo, svjedočeći ponajprije vlastitim
primjerom: kršćanskom principijelnošću, hrabrošću i dosljednošću. U kolovozu 1947.
Miroslav Bulešić, kao podravnatelj Pazinskog sjemeništa i tajnik Svećeničkog zbora
sv. Pavla, prati delegata Svete Stolice msgr. Jakoba Ukmara kod dijeljenja sv. Potvrde
u Buzetu i okolnim župama. Govoreći o mučeništvu Miroslava Bulešića, msgr. Ukmar je
u službenom izvješću za Biskupski Ordinarijat u Trstu od 12. studenoga 1947. godine,
napisao: «Nakon završetka krizme u crkvi i mise koju je služio vlč. Miroslav Bulešić,
uputili smo se prema župnoj kući. Nakon četvrt sata, kad su bili krizmani i oni koji
su naknadno prispjeli – bilo je to oko jedanaest sati – pobunjenici su ušli u kuću
i ubili nožem vlč. g. Bulešića koji je bio kraj vrata. Ja osobno izišao sam iz
župnog ureda u predvorje i vidio ga mrtva kako leži na tlu među zlikovcima koji su
zaposjeli kuću; povukao sam se u spavaću sobu, gdje sam nakon minute vremena i sam
teško izudaran i ostao sam ležeći u krvi. Smatrajući da sam mrtav, ostavili su mene
i potražili župnika, ali ga nisu pronašli jer se bio sakrio. Kroz dvadeset sati ostao
sam u nesvijesti…» - piše u svojem izvješću msgr. Ukmar.