Bolje je ne komentirati neke komentare

Bolje je ne komentirati neke komentare, svjetuje mi jedan kolega. I ima potpuno pravo jer ne samog zbog niskosti i bezobraznosti, pa kako je danas aktualno govoriti, i zbog smeća, ne zavrjeđuju da se po njihovim mudrolijama čeprka zbog loših posljedica po zdravlje, kad su već oni toliko ogrezli u svojoj uzvišenoj mudrosti da ni aerosol tu ništa ne pomaže. Ali kako ne osvrnuti se na političare koji kardinalu Bozaniću daju lekcije. A da su barem pročitali cijelu poruku. Zar je doista moguće da kardinal govori iz zlobe, a ne iz zabrinutosti, što i jest vlastitost pastira. Bez te pretpostavke svako će drugo čitanje i drugih poruka naših biskupa biti puko iskazivanje vlastita umišljenoga mudrovanja, jednostranosti i pristrane ideologiziranosti. Kako onda shvatiti agnostike i nevjernike koji slave Božić? Zar im je to samo nametnuto kulturološkim ozračjem? Ako se ne pitaju dalje i dublje o smislu Božića, onda ih stvarno ne moramo ozbiljno shvaćati kad niječu i druge kršćanske i vjerske spoznaje. A upravo iz toga razumijevanja otajstva Božića i Božjega silaženja među nas nastala su mnoga umjetnička djela u svim granama umjetnosti, a pogotovu u narodnim običajima, pjesmama i slikama. I opet se silni zagovaratelji tolerancije pokazuju u zadrtosti svoje netolerancije, kad priželjkuju da o tome kardinal progovori. Ta što pastiri ističu ako ne uzor koji imamo u Božjoj riječi, u Božjem nauku i Božjem postupku. A oni bi htjeli svu Crkvu samo po svojoj uskoj mjeri. Baš je takvima potreban Božić jednostavnosti, poniznosti, skromnosti.