Opća audijencija 19. prosinca 2012. god.

U Došašću Djevica Marija zauzima posebno mjesto kao ona koja je na jedinstven način iščekivala ispunjenje Božjih obećanja, prihvaćajući u vjeri i tijelu Isusa, Sina Božjega, posvema se pokoravajući volji Božjoj. Danas želim promišljati o Marijinoj vjeri polazeći od anđelova navještenja - rekao je Sveti Otac nastavljajući niz kateheza o vjeri na današnjoj općoj audijenciji u dvorani Pavao VI. u Vatikanu.
Podsjećajući na Lukin opis navještenja, Papa se osvrnuo na anđelov pozdrav Mariji: Raduj se, milosti puna: Gospodin je s tobom! Pozdrav je poziv Mariji na veliku radost, naviješta kraj žalosti koja je u svijetu pred ograničenjem života, kraj patnje, smrti, zloće, tame zla koje zasjenjuje svjetlo božanske dobrote. Pozdrav označava početak Evanđelja, Radosne vijesti – objasnio je Benedikt XVI.
A zašto se Marija treba radovati? Odgovor je u drugom dijelu pozdrava, u riječima „Gospodin je s tobom“ – rekao je Sveti Otac dodajući da taj izričaj možemo shvatiti ako čitamo proroka Sefaniju: Klikći od radosti, Kćeri Sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz svega srca, Kćeri Jeruzalemska! U tim je riječima dvojako obećanje Izraelu, kćeri Sionskoj. Bog će doći kao spasitelj i nastanit će se u svojem narodu, u utrobi kćeri sionske. U dijalogu se između anđela i Marije ispunja to obećanje. Marija je poistovjećena s narodom koji je Bog odabrao, ona je kći Sionska, U njoj se ispunja konačni Božji dolazak, u njoj se nastanjuje živi Bog – objasnio je Sveti Otac, a potom objasnio izričaj „puna milosti“.
U tom se izričaju također objašnjava izvor Marijine radosti. Radost proizlazi iz milosti, iz zajedništva s Bogom, iz životnog odnosa s Njim, jer ju je Bog učinio prebivalištem Duha Svetoga. Marija se posvema prepustila Bogu. Ona živi od odnosa i u odnosu s Bogom; osluškuje glas Božji i pozorna je na znakove Božje na putu njezina naroda; uronjena je u vjeru i nadu u obećanja Božja, a u poslušnosti vjere slobodno se pokorava Božjoj volji – istaknuo je Papa.
Podsjetivši da evanđelist Luka uspoređuje Marijinu vjeru s Abrahamovom, koji se ufa u Božje obećanje i napušta svoju zemlju, koji je spreman žrtvovati Bogu svojega sina Izaka, Papa je rekao da ljudski odnos s Bogom ne otklanja udaljenost između Stvoritelja i stvorenja. Ali tko se poput Marije posvema predaje Bogu, pokorava se Božjoj volji, premda je tajanstvena i često se razlikuje od naše volje pa je i mač koji probada dušu, kao što će starac Šimun proročki reći Mariji u židovskom hramu – kazao je Sveti Otac dodajući:
Isto se događa i našoj vjeri, živimo trenutke svjetlosti, ali i trenutke kad nam se pričinja da je Bog odsutan, da njegova odsutnost tišti naše srce, a njegova volja ne odgovara našoj. Ali što se više otvaramo Bogu, što mu se više povjeravamo, poput Abrahama i Marije, sposobniji smo živjeti u miru i biti sigurni u njegovu vjernost i ljubav. Ali to znači izići iz sebe i svojih planova da riječ Božja poput svjetla vodi naše misli i djela – ustvrdio je Benedikt XVI. dodajući:
Želio bih se zaustaviti na još jednom vidiku iz Isusova djetinjstva, Isusovo prikazanje u Hramu. Ovaj prizor poprima još dublji smisao ako ga čitamo u svjetlu svijesti dvanaestogodišnjeg Isusa koji je u Hramu raspravljao s pismoznancima. Na Marijin i Josipov upit: Dijete, zašto nam to učini? Gle! Otac tvoj i ja s bolom smo te tražili! Isus daje tajanstven odgovor: Pa zašto ste me tražili? Zar niste znali da ja moram biti u kući Oca svoga? Marija mora obnoviti duboku vjeru očitovanju u navještenju, omogućiti slobodu Sinu, kojeg je rodila, da slijedi svoje poslanje. A Marijino 'da' volji Božjoj, u pokornosti vjere, ponavlja se tijekom njezina života, sve do najtežeg trenutka, onoga na križu – objasnio je Sveti Otac.
Zaključujući opću audijenciju, Papa je zapitao kako je Marija mogla ostati čvrsta u vjeri uz Sina i ne izgubiti posvemašnje pouzdanje u Božje djelovanje u tamnim trenutcima života. Slušajući anđelove riječi Marija se zaista prestrašila, a čovjek osjeti taj strah kad ga dirne blizina Božja. Nije to strah od toga što bi Bog mogao tražiti. Marija razmišlja, propituje se o značenju anđelova pozdrava. Ona stupa u dijalog s naviještenom Riječju, prihvaća je dušom i srcem da shvati što Bog od nje želi. Evanđelist Luka nam opisuje i Marijino ponašanje u trenutku Isusova rođenja, nakon poklona pastira, i veli da je Marija pamtila sve te stvari i razmišljala o njima u srcu svome – kazao je Papa.
Marija nije dakle površno promatrala to što joj se događalo u životu, nego se s povjerenjem prepustila Bogu da joj otvori um i srce da može shvatiti Božje djelovanje. Blago onoj koja povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina, kliče Marijina rođakinja Elizabeta. A upravo zbog njezine vjere svi će je naraštaji zvati blaženom – zaključio je Sveti Otac dodajući da nas Božić poziva da nam Marija bude uzor ponizne i poslušne vjere. Bog se ne očituje kao neki zemaljski kralj, u nekom glasovitom gradu i veličanstvenoj palači, nego u krilu djevice, u siromašnom djetetu. I u našem životu Bog djeluje snagom istine i ljubavi, a vjera nam veli da to nemoćno dijete na kraju pobjeđuje buku svjetskih moći – zaključio je Papa.