Jutros je na jednom elektronskom hrvatskom portalu neko novinarsko piskaralo navodno
htjelo informirati o Božićnoj poruci kardinala Bozanića i to samo na temelju djelomičnoga
njezina prikaza u Večernjem listu i u Hini. Da je riječ o informaciji, premda krnjoj,
još bi se to moglo donekle razumjeti, ali to piskaralo odmah daje lekciju kardinalu
kako u poruci nema ništa o ljubavi i toleranciji. Odmah sam pomislio kako je šteta
da kardinal toga tipa ne pozove da mu redigira govore i poruke. Samim tim svojim pisanjem
dotičnik sebi skače u usta jer se već unaprijed pokazuje netolerantnim prema kardinalu,
a da o nedostatku ljubavi i ne govorimo. Slično se dogodilo i u preksinoćnoj emisiji
na televiziji kad vrla saborska zastupnica pred jasnim i mirnim argumentima biskupa
Uzinića diže glas da bi vjerojatno njezini argumenti dobili na snazi, pa od siline
glasa ne razlučuje da je to njezin glas pa optužuje biskupa. I sad se ti snađi, pogotovu
kad i silom vlasti nastupa i ministar obrazovanja. On, naime, vrlo netolerantno želi
nametnuti učenje o toleranciji i o onomu s čime se većina roditelja u Hrvatskoj ne
može složiti. Ovakvih neozbiljnosti od strane vladajućih i njima sklonim medijima
već smo se naslušali i vjerojatno ćemo još, pogotovu što nas žele učiti sada za Božić
kako bi valjalo pokazivati više ljubavi i tolerancije. A što je s njihovim postupcima
prema drugima? Božić je uostalom koliko drag toliko i vrlo ozbiljan blagdan kad je
Bog sam tako ozbiljno shvatio naša zakazivanja da se osobno želio s nama združiti
u ljudskosti da bi našu ljudskost iz dana u dan oplemenjivao samim sobom. Dakako,
ako to želimo. Ako ne, pa što se onda čudimo da su zakazivanja sve gora pogotovu stoga
što ih još mnogi žele prikazati kao neki napredak bez obzira na to što se kite i akademskim
titulama.