A što sada?

Iz Hrvatske udruge sindikata čulo se prošlih dana mišljenje kako smo osuđeni na 'genijalce' koji rješenje svakog problema nalaze u džepovima građana. Sada kad nam se napokon jasno reklo što smo, više ne znamo što ćemo sa sobom. A jesmo li to znali prije? I to spada na obrazovanje i školovanje koje je više od skupljanja ocjena. Zdravstveni bi odgoj tomu također imao odgovoriti, ali na žalost, skrenuo je u slijepu ulicu gdje se ne vidi cjelina ljudske osobnosti i njezina dostojanstva. Iz te kratkovidnosti onda dolaze tako smušeni i ideologizirani komentari potpore tom potezu ministru obrazovanja, da više i ne znamo jesmo li zapravo izašli iz komunističkoga jednoumlja kad se u školi učilo jedno, a li se to doma ispravljalo tako da su roditelji upućivali djecu na to da odgovaraju onako kako se od njih traži u školi te pritom upozoravali da to što oni traže nije baš tako, pogotovu što se tiče povijesti. Nasilnim nametanjem spolnoga odgoja pomaže se ponajviše shizofrenosti u mladih., umjesto da se odgoje u cjelovite osobnosti sa svim dostojanstvom koje im pripada i sa svom odgovornošću koju nose za sebe i za druge. Svijet se zgraža nad jučerašnjim zločinom u jednoj američkoj školi. I nije to prvi put. I odmah naviru pitanja o tome gdje je to negdje u odgoju zakazao, pa se beru ovakvi krvavi plodovi. A neželjenih plodova ima i na drugim područjima gdje se ističu samo prava, bez obveza i brige za druge.
Ima komentatora koji se protive imenovanju Marijane Petir u odbor za ljudska prava, pa kažu kako Sabor ne bi smio iritirati javnost. Koju javnost? Zar su samo ljevičari javnost kad je proglašavaju homofobom? A što kad se Sabor ponaša samo kao dizalica ruku – zar to nikoga ne iritira? Koliko nam je još svim dozrijevati u izvornom poštovanju jedni drugih, na što nas i Papa upućuje porukom za svjetski dan mira 1. siječnja 2013. i koja je jučer objavljena.