Usmena predaja i Sveto pismo

Kršćani vjeruju u Boga koji, objavivši se u osobi i povijesti Isusa Krista, želi da se svi ljudi spase i dođu do potpune spoznaje istine (usp. 1 Tim 2,4). Iz toga proizlazi obveza da se Isusova poruka prenosi naraštajima svih vremena – ističe pater D. Kowalczyk u sedmom promišljanju o Katekizmu Katoličke Crkve.
Katekizam podsjeća da se Evanđelje širilo dvojako: usmeno i pismeno – propovijedanjem Apostola i spisima nadahnutim Duhom Svetim koji čine Sveto pismo. Valja primijetiti da je propovijedanje prethodno Svetom pismu, premda u njemu ima svoje savršeno očitovanje, vrhovno pravilo vjere – piše pater Kowalczyk.
Apostolsko je prenošenje nastavljeno tijekom stoljeća, po biskupima i njihovim suradnicima. U 78. članku Katekizma čitamo da se „živo prenošenje“... naziva Predajom, ukoliko je zasebno od Svetoga pisma, mada s njime ipak najuže povezano“. Po svetoj Predaji Bog nastavlja govoriti sa zaručnicom svojega Sina, to jest s Crkvom, dok Duh Sveti vodi vjernike prema potpunoj istini – veli pater Kowalczyk.
Od svete se Predaje, koja dolazi od apostola i prenosi ono što su oni primili od Krista, razlikuju pobožne ili stegovne predaje nastale tijekom vremena u krajevnim crkvama. Te su predaje, recimo 'male', izražajni oblici velike Predaje, primjereni raznim kulturama i razdobljima. Te se predaje – kako čitamo u Katekizmu – mogu čuvati, prilagođivati, ili čak napustiti pod vodstvom crkvenoga Učiteljstva – zaključio je pater Kowalczyk.