O kakvu to križarskom ratu govore ljevičari?

Glede zdravstvenoga odgoja sad se počelo pričati o nekom navodno križarskom ratu Katoličke Crkve. Nije li, da malo ispravimo dr. Rebića, ipak sve počelo s vjerničkom udrugom GROZD i s roditeljima, zatim katoličkim prosvjetnim djelatnicima i katoličkim liječnicima? Crkva jedina, osobito u ovo zimsko doba, može eventualno ponuditi potrebne prostorije, jer su i škole laičke kao i bolnice, pa vjerojatno stoga izgleda da je Crkva počela tu protimbu zdravstvenom nametnutom odgoju za osnovne i srednje škole. Smiju li, osim toga, vjernici u Crkvi dobiti ispravan pogled na svoj život i odgovornosti, na svoje obveze i, ako hoćete na ljepotu življenja? Može netko katolike smatrati zaostalima, ali ministra i njegovu ekipu možemo smatrati nedemokratskima, ali i neukima jer tvrdokorno ustraju u nametanju nečega što se protivi i općem i znanstvenom ali i većinskom uvjerenju? Je li to neko novo staro doba nastupilo nakon dvadeset i više godina? I dok se u Americi vjenčavaju istospolci, u Francuskoj upravo katoličke obitelji protestiraju protiv zakona o istospolnim brakovima. A kad je riječ o Papinoj knjizi o Isusovu djetinjstvu, Jutarnji ne bi bio dosljedan samom sebi, da ne spomene lukavost toga izdanja upravo prije Došašća. A da nešto takvo izađe u neko drugo vrijeme, onda bi se govorilo kako je Crkva nesuvremena jer nije tržišno orijentirana.
Jučerašnju dodjelu Nobelove nagrade za mir sve inozemne novine komentiraju pa tako Figaro uočava da mnogi europski čelnici nisu bili nazočni jer je Europa ionako u krizi i u sebi podijeljena, dok La Croix ističe da je ta nagrada dobro podmazana.