Uz misna čitanja svetkovine Bezgrešnog začeća BDM razmišlja p. Mikolaj Martinjak
Danas slavimo svetkovinu
bezgrešnog začeća blažene djevice Marije. Što možemo reći o ovoj svetkovini? Točnije,
što možemo reći o ovoj svetkovini i što ona za nas znači? Za naše vrijeme? Za našu
vjeru u ovom vremenu došašća? Za našu vjeru općenito. Kada čujemo sam naslov ove svetkovine,
možda nam ni sam naslov nije jasan. Govoreći jednostavno, možemo reći da ova svetkovina
za nas predstavlja novu vjeru, nov početak i novu nadu. Krenimo od onoga što
znamo i što nam je poznato. Iz biblije znamo i čitamo da je na početku Bog stvorio
čovjeka, te da je čovjek sagriješio htjevši biti kao on, jedući s drveta spoznaje
dobra i zla. Nakon grijeha, čovjek nije bio uništen, već je bio protjeran iz raja
kako bi živio od ploda ruku svojih i jeo ga u znoju lica svoga. Znamo također da je
grijeh toliko ušao u čovjeka da je bio spreman ubiti i svoga brata. Kasnije, grijeh
je toliko rastao u svijetu da je Bog izabrao Nou da sagradi brod i da sakupi od svakog
bića po par, te ih uvede u barku. Nakon toga je nastao potop da bi se sav svijet očistio
od grijeha i bio slobodan. No ni taj potop cijeloga svijeta nije bio dovoljan da spere
svu ljagu sa ovoga svijeta. Kasnije čitamo u pismu o savezu sa Abrahamom, obećanju
Gospodina da će potomstvo njegovo biti veliko poput zvijezda na nebu, te zahtjevu
Boga da žrtvuje svoga jedinorođenoga sina. Čitamo i o progonstvu u Egiptu, o Mojsiju
i tome kako je izveo izabrani narod iz ropstva, prevevši ga preko crvenoga mora. Čitamo
i o Davidu, njegovu životu; kako je s praćkom ubio Golijata, no kako je kasnije, u
zrelim godinama teško sagriješio protiv Gospoda. Gledajući i imajući u svijesti
sve ovo što smo upravo čuli, možemo primijetiti sve saveze koje je Bog dao čovjeku
i kako je grijeh zapravo težak i velik i duboko ukorijenjen u svijetu. Time dolazimo
do Marije. Ponizne službenice koja je od Gospodina izabrana da bude roditeljica Boga
u ovome svijetu. Time dolazimo i do značenja današnje svetkovine. Dolazimo do novog
saveza, do novog početka, novog stvorenja i novog rođenja. Marija biva rođena u ovaj
svijet bez ljage istočnoga grijeha. Time je omogućena da bude bogorodica. Time je
omogućena da ostane djevica a postane majka. Vraćajući se u ne tako davnu prošlost,
da bismo još više zašli u značenje ovog blagdana, možemo se osvrnuti i na ukazanja
u Lourdesu. Marija se ukazuje Bernardici i kaže sama za sebe da je bezgrešno začeće.
Time potvrđuje dogmu koja je od crkve objavljena samo četiri godine prije ovog događaja.
Bezgrešno začeće nam pokazuje našu nezadovoljenu, neutaženu želju za savršenstvom
kako biva ostvarena. I danas često težimo za savršenstvom. Nismo zadovoljni sa stanjem
stvari, nismo utaženi i znamo da nam nešto nedostaje. Na žalost, često mislimo da
nam nedostaju stvari u ovome svijetu i često se osvrćemo samo na materijalne stvari.
No naša čežnja za savršenošću je duboka kao i naša čežnja za grijehom. Stoga se upravo
nalazimo često na raskršćima između našeg svakodnevnog života i onog vjerničkog. Upravo
zbog toga nam često smeta crkva i njeno učiteljstvo. Marija predstavlja i jest
bezgrešno začeće i time nam pokazuje posljednju stvarnost, naše zadnje težnje. Naše
jedinstvo sa Bogom. Naš povrat u kuću očevu. Gledajući dalje Marijin život, možemo
primijetiti njezinu spremnost na služenje Bogu, na njenu otvorenost. U Mariji možemo
vidjeti prototip čovjeka kako ga je Bog zamislio. Možemo primijetiti da je Bog taj
koji izabire Mariju da bude bogorodicom, samim time, imamo i veliko svjedočanstvo
da Bog želi spasiti svakoga čovjeka i ni jednoga ne zaboravlja, da Bog želi čovjeka
koji je slobodan od grijeha i spreman na ljubav. A što je ljubav nego služenje i predanje
drugima. Upravo današnja svetkovina, kao napokon i svaka svetkovina i svaki blagdan
Blažene Djevice daje nam novu snagu i pouzdanje u božanski otkupiteljski naum ljubavi
s nama. U ovom došašću, Marija nam može biti novi uzor. Točnije obnovljeni uzor ljubavi
i služenja. Novi uzor spremnosti da služimo drugima. Ako nam je Marija malo predaleko,
bez brige, imamo primjera i u našem životu koji nas mogu postupno dovesti do nje.
Sjetimo se samo naših majki, baki, dobrih žena koje svojim marljivim i predanim radom
ponizno služe, svaka na sebi svojstven način, u otkupiteljskom dijelu spasenja. Bilo
malom žrtvom, bilo molitvicom za druge, bilo u spremnosti da slušaju, bilo u mogućnosti
da plaču zajedno sa nama. Neka nam svi ovi uzori koji su itekako prisutni u našem
životu pomognu da se i mi sami otvorimo, da budemo ponizni i propitujemo što je to
Gospodin naumio za nas i naš život. Gdje nas zove, gdje nas treba? Što je to što još
mi trebamo učiniti? Za koga ja mogu izreći molitvu, napraviti žrtvicu, tko je taj
koga ja mogu saslušati ili ima li možda u mom životu netko koga nisam u stanju saslušati?
Sva ova pitanja su teška jer se bojimo odgovora na njih i čini nam se da zahtijevaju
ili previše našeg vremena ili previše naše energije. Molimo zato našu Nebesku majku
da smognemo snage i dobijemo milosti da se možemo ova pitanja zapitati, da na njih
možemo odgovoriti punim srcem, srcem punim Boga i da mi postanemo čisti od grijeha
u ovom vremenu došašća te budemo svjedocima žive vjere i žive ljubavi.