Sveti je Otac na današnjoj općoj audijenciji u dvorani Pavao VI. u Vatikanu održao
katehezu odgovarajući na upit: Kako o Bogu govoriti u našem vremenu? Kako naviještati
evanđelje da se u često zatvorenim srcima naših suvremenika i u njihovom umu rastresenom
golemim blještavilom društva otvore putovi evanđeoskoj spasonosnoj istini? I Isus
se, vele nam evanđelisti, također pitao naviještajući kraljevstvo Božje. S čim možemo
usporediti kraljevstvo Božje ili kojom ga prispodobom možemo opisati – istaknuo je
Benedikt XVI. Prvi je odgovor na taj upit – dodao je Papa – da o Bogu možemo govoriti
jer je Bog govorio s nama. Bog nije neka daleka pretpostavka o postanku svijeta, nije
neka matematička umnost vrlo udaljena od nas, On se zanima za nas, ljubi nas... utjelovio
se poradi nas. U Isusu iz Nazareta susrećemo lice Boga koji je sišao s neba da uđe
u svijet ljudi i da uči „umjetnost življenja“, put sreće, da nas oslobodi od grijeha
i učini djecom Božjom. Isus je došao da nas spasi i da nam priopći dobri život evanđelja
– ustvrdio je Benedikt XVI. Govoriti o Bogu znači prije svega jasno znati što želimo
dati muškarcima i ženama našega vremena, a to je Bog Isusa Krista kao odgovor na temeljni
upit zašto i kako živjeti. Stoga govor o Bogu zahtijeva trajan rast u vjeri, prijateljstvo
s Isusom i njegovim evanđeljem, duboko poznavanje Boga i veliku ljubav za njegov plan
spasenja, da se ne podlegne napastima uspjeha nego da se primjenjuje Božja metoda
utjelovljenja u jednostavnoj nazaretskoj kućici i u betlehemskoj špilji, metoda gorušičina
zrna, kvasca koji se stavlja u tijesto da naraste – objasnio je Benedikt XVI. U
naviještanju evanđelja, pod vodstvom Duha Svetoga, valja se usredotočiti na bitno,
a to je radosna vijest o Bogu-ljubavi koji nam se približio u Isusu Kristu sve do
smrti na križu, i koji nam je u uskrsnuću dao nadu i otvorio nas beskrajnom, vječnom
životu – kazao je Papa dodajući da nas sveti Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima poučava
kako se govori o Bogu. I ja, kad dođoh k vama, braćo, da vam navijestim svjedočanstvo
Božje, ne dođoh s visokim govorom ili mudrošću, jer ne držah zgodnim među vama išta
drugo znati osim Isusa Krista, i to razapetoga. Sveti Pavao veli – nastavio je Papa
– da ne želi iznositi svoju mudrost, on samo želi propovijedati raspetoga Krista,
izvor spasenja, koji ga je osvojio na putu za Damask. Govoriti o Bogu znači dati prostora
Onomu koji nam objavljuje Boga-ljubav, znači u sebi utjeloviti Krista, znači imati
svijest da mi ne možemo druge pridobiti za Boga nego da ih Bog poziva i privlači k
sebi. Govor se o Bogu uvijek rađa iz slušanja, iz dubokog razgovora s Bogom, odnosno
molitve – primijetio je Benedikt XVI. Svjedočiti vjeru, prema svetom Pavlu, znači
otvoreno i javno naviještati ono što je čuo i osjetio u susretu s Kristom koji je
preobrazio njegov život, a to znači naviještati Isusa kojeg osjeća i nosi u sebi i
koji je glavna odrednica u njegovu životu. Apostola ne zadovoljava usmeno naviještanje,
nego cijeli svoj život uključuje u veliko djelo vjere. Da bi se govorilo o Bogu valja
vjerovati da Bog djeluje po nama, bez straha mu učiniti prostora u sebi, s dubokom
vjerom da će naviještanje biti plodnije ako je Bog u središtu. A to vrijedi i za kršćanske
zajednice, one su pozvane očitovati preobražavajuću milost Božju, nadvladavajući individualizme,
zatvaranja, egoizme, ravnodušnost živeći u svakodnevnim odnosima ljubav Božju – objasnio
je Benedikt XVI., a potom se osvrnuo na Isusov način naviještanja. Isus govori
o svome Ocu i o kraljevstvu Božjem, očitujući samilost prema ljudskoj bijedi. Isusov
je govor realističan, a bit je poruke u tome da se Bog objavljuje u stvorenom svijetu
i da ljubi svoja stvorenja, da je prisutan u našoj svakodnevici. Iz evanđelja vidimo
da se Isus zanima za stanje ljudi koje susreće, suosjeća sa svojim suvremenicima pouzdajući
se u pomoć Božju. Bog je zaista prisutan u ljudskoj povijesti, a ako smo pozorni,
možemo ga susresti – ustvrdio je Benedikt XVI. A Isusovi učenici koji s njim žive
i mnoštvo naroda koje susreće vide njegovo ponašanje pred najrazličitijim problemima
i slušaju što govori, u njemu vide djelovanje Duha Svetoga, djelo Božje. U njemu se
isprepleću navještaj i djelovanje. Isus djeluje i poučava, ali uvijek polazi od intimnog
odnosa s Bogom. Njegov je uzor vrlo bitna uputa za kršćane. Naš život po vjeri i ljubavi
biva govor o Bogu, jer se živeći u Kristu očituje vjerodostojnost našega naviještanja.
Stoga moramo biti pozorni na znakove vremena da shvatimo mogućnosti, želje i prepreke
u današnjoj kulturi, posebice žudnju za autentičnošću, za nadnaravnim, osjetljivost
za očuvanje stvorenoga te da bez straha govorimo što nudi vjera u Boga. Godina vjere
je prigoda da se otkriju, s pomoću duha Svetoga, novi putovi da snaga evanđelja uvijek
bude životna mudrost i odrednica života – istaknuo je Papa. Obitelj je povlašteno
mjesto za govor o Bogu, ona je prva škola za naviještaj vjere novim naraštajima. Drugi
vatikanski sabor govori o roditeljima kao prvim navjestiteljima. Roditelji su pozvani
otkriti svoje poslanje, prihvatiti odgovornost za vjerski odgoj svoje djece, da svijest
djece otvore Božjoj ljubavi, da to bude glavna služba njihova života, da budu prvi
vjeroučitelji svoje djece – podsjetio je Papa. A u toj važnoj zadaći važna je
prije svega budnost, to znači zamijetiti pogodne okolnosti da se u obitelji započne
govor o vjeri te da se razvije kritičko promišljanje o brojnim uvjetovanjima djece,
a potom da se otkrije radost koja proizlazi iz vjere. Uskrsna radost ne prešućuje
i ne skriva stvarnost boli, patnje, napora, teškoća, nesporazuma pa i same smrti,
a sve tumači kršćanskom nadom. Dobri je život evanđelja upravo u tom novom viđenju
i sposobnosti da se sve promatra Božjim očima – ustvrdio je Papa dodajući: Stoga
je vrlo važno pomoći članovima obitelji da shvate kako vjera nije teret nego izvor
duboke radosti, ona je zapažanje Božjeg djelovanja, prepoznavanje dobra, a daje dragocjene
upute za dobar život. Osim toga obitelj ima biti mjesto gdje se razvija sposobnost
slušanja i dijalog, uči se zajednički život; u uzajamnom se dijalogu otklanjaju nesporazumi
jer mu je bit slušanje i govor, uči se uzajamno razumijevanje i ljubav, koja je znak
milosrdne ljubavi Božje – kazao je Papa ponovno ističući što znači govoriti o Bogu.
Govoriti o Bogu znači riječima i djelima naviještati najbitnije: Boga Isusa Krista,
Boga koji nam je očitovao toliku ljubav da se utjelovio, umro i uskrsnuo poradi nas,
Boga koji zahtijeva da ga slijedimo i da mu prepustimo da njegova neizmjerna ljubav
preobrazi naš život i naše odnose. Boga koji nam je podario Crkvu, da zajedno kročimo,
te da po Riječi i sakramentima obnavljamo grad ljudi da može postati Božji grad –
zaključio je Benedikt XVI. Nakon opće audijencije Sveti je Otac uputio apel za
bolesne od side, a pogotovu za djecu. Prvoga se prosinca, naime, obilježava Svjetski
dan borbe protiv side, koji su – objasnio je Papa – potaknuli Ujedinjeni narodi kako
bi privukli pozornost na bolest koja je prouzročila milijune umrlih, te tragično trpljenje
ljudi, posebno pojačano u najsiromašnijim predjelima svijeta, gdje se vrlo teško može
doći do djelotvornih lijekova. Moje misli posebno idu velikom broju djece koja se
svake godine zaraze virusom vlastite majke, iako postoji terapija kojom se to može
spriječiti – istaknuo je Sveti Otac, te ohrabrio brojne pothvate koji su potaknuti
u okviru crkvenoga poslanja, kako bi iskorijenili to zlo. Već je u knjizi-intervjuu
„Svjetlo svijeta“ papa Benedikt XVI. istaknuo veliko zauzimanje Crkve na tom području.
Mnogi, naime, ne znaju da više od 25% svih struktura u svijetu koje se brinu za bolesne
od side jesu katoličke. Crkva čini više od svih drugih – istaknuo je Sveti Otac –
i brine se, kao nitko drugi, o brojnim oboljelima od side, a posebno o mnogobrojnoj
djeci pogođenoj tom bolešću. Na tom tragu Sveta Stolica ne prestaje upućivati apele
da farmaceutske kuće snize cijene lijekova kojima se liječi sida.