Mnogima su puna usta laičke države to jest odvojenosti Crkve od države. Ali kad se
biskupi s narodom molitveno zauzmu za pravdu i istinu, onda se javlja nitko drugi
nego bivši hrvatski predsjednik koji ionako sve zna tek nakon svega što se dogodi:
i da je presuda napisana mjesec i pol dana ranije i da Gotovina ne bi bio u zatvoru
da je bilo ovo ili ono… Još malo pa će u sveznanju zamijeniti i samoga Boga, pa zato
nisu bile potrebne molitve. A svaki vjernik znade da nijedna molitva nije uzaludna
u Božjem vječnom sveznanju i vječnom sada. Bog gleda na naše zauzimanje za dobro i
kako onda to ne bi uslišao unatoč skepticima i račundžijama. Sadašnji pak srpski predsjednik
pravi usporedbu između dva naroda: srpskog i hrvatskog, a zaboravlja da je to neusporedivo
jer srpski je narod nebeski, dok je hrvatski zemaljski. I sad si zamislite kako taj
nebeski narod silovito poseže za hrvatskim ozemljem i zemaljskim dobrima pa i svim
mogućim oružjem i zločinima, pri čemu na žalost ima i gubitke i u tehnici i u ljudstvu.
A hrvatski, zemaljski narod, nenaoružan se brani. Nebeski narod svoju agresiju ne
ubraja u zločin, ali obranu hrvatskoga itekako i još lažima uvećava i još bi to međunarodna
zajednica imala potvrditi. No još ima pravde na ovom svijetu unatoč mnogima. I još
ima vjere u Hrvata i to je ono što će nam pomoći da izdržimo i unatoč porezima.