Dok se u nekim medijima piše o tome kako je vrijeme za oprost, mnogi se pitaju je
li to uopće moguće, jer iz Srbije stižu jednake prijetnje kao i prije velikosrpske
agresije. Ne možemo dokučiti razloge zbog kojih se uradak HRT-a pod naslovom Slika
Hrvatske – Vukovar 2012. ne može prikazivati na HRT-u. Premda je to djelomična
slika, ali daje očitu razliku između Hrvata i Srba. Hrvati se primjerice s bolju,
ali bez osvete, prisjećaju stradanja i nose posljedice velikosrpske agresije. Srbi
se pak ne sjećaju ni što je hangar kamo su odvođeni bolesnici i zarobljenici. Jednake
pjesme koje dolaze iz Srbije kao i 1991. ipak pokazuju da se sjećaju. Neki čak uspoređujući
analiziraju i staloženo držanje naših heroja u Hagu i aroganciju srpskih zločinaca.
Nije li i to već slika o našoj različitosti. Francuski je diplomat jednom rekao svojem
hrvatskom kolegi: Ne možete ni pojmiti s kolikom mržnjom Srbi šire laži o vama po
svijetu. A Hrvati i dalje mole za sebe da izdrže posljedice nedaća, ali mole i za
neprijatelje da dođu k sebi, koji su na dobrom putu, kad ne žele spominjati ni mjesta
gdje su nanosili zlo drugima. Očito ima još savjesti. A Hrvati u domovini i u inozemstvu
danas zahvalno slave spominjući su kalvarija koje su prošli u Vukovaru, Škabrnji,
Dubrovniku i diljem domovine. Stoga je i obitelj heroja Gotovine potvrdila svoju i
hrvatsku vjernost najvjernijoj odvjetnici kraljici Hrvata u Mariji Bistrici.