Svemir upućuje na svoga Stvoritelja

Znanost i vjera su potrebne za izgradnju kulture koja poštuje čovjeka – istaknuo je Benedikt XVI. u govoru članovima Papinske akademije za znanosti, koje je jučer (8. studenoga) primio u audijenciju u prigodi plenarnog zasjedanja na kojem se raspravljalo o temi: „Složenost i analogija u znanosti: teoretski, metodološki i epistemološki vidici“. Papa je ponovio da svemir nije plod kaosa, nego je uređena složenost.
Svemir – rekao je Papa – nije kaos, niti je plod kaosa, nego je uređena složenost koja nam omogućava, pomoću komparativnih analiza i analogija, da se od posebnog uzdignemo do općeg motrišta. U govoru članovima Akademije Papa je govorio o novom viđenju jedinstva znanosti, a posebno je podsjetio na napore tehnologije koji nastoje „svesti razne oblike energije na jednu i temeljnu osnovnu silu“.
Taj multidisciplinarni pristup – nastavio je Sveti Otac – očituje da znanosti nisu intelektualni svjetovi međusobno i od stvarnosti odvojeni, nego su povezani i usmjereni na proučavanje prirode kao jedne, shvatljive i skladne stvarnosti. Ako prvi trenutci svemira i života nisu u dometu znanstvenoga promatranja, znanost ipak otkriva široki niz dinamika koje objavljuju razvidan red i trajno stvaranje – ustvrdio je Sveti Otac.
Takvo viđenje, kako je rekao, ima plodonosne dodirne točke s filozofskim i teološko-kršćanskim viđenjem. Upravo je taj logični i analoški ustroj prirode – dodao je – ohrabrio znanstveno istraživanje i vodi ljudski um da otkrije vodoravno sudjelovanje između ljudskih bića i nadnaravnog Božje djelovanja. Uostalom, primijetio je Papa, složenost suvremene znanosti, s njezinim moćnim istraživačkim oruđima, ima izravne odraze na ljudska bića. Stoga je Sveti Otac u Godini vjere ponovio poziv na suradnju između ljudi vjere i znanosti.
Uvjeren sam – ustvrdio je Papa – u žurnost trajnog dijaloga i suradnje između svijeta znanosti i vjere za izgradnju kulture koja će poštivati čovjeka, njegovo dostojanstvo i njegovu slobodu, poradi budućnosti ljudske obitelji i trajno održivoga razvoja našega planeta. Bez toga potrebnog uzajamnog djelovanja – upozorio je Sveti Otac – velika pitanja čovječanstva napuštaju teren razuma i istine i prepuštaju se nerazumnom, mitu ili ravnodušnosti s velikom štetom za čovječanstvo, za mir i u konačnici i našu sudbinu – zaključio je Benedikt XVI.