Sažetak Poruke Biskupske sinode o novoj evangelizaciji
Dugim i srdačnim aplauzom prije podne je Biskupska sinoda prihvatila „Poruku Božjem
narodu“, sažetak radova Biskupske sinode o novoj evangelizaciji. U Papinoj nazočnosti
poruka je pročitana na talijanskom, francuskom, španjolskom i njemačkom jeziku. Dokument
ističe da je nova evangelizacija žurnost svijeta a poziva kršćane da odvažno naviještaju
evanđelje, da vjerom pobjede strah. Narod Božji – opisan kao često rastresen i
zbunjen i u opasnosti od ubitačnih razočaranja – prikazan je poput Samaritanke na
bunaru opisane u Ivanovu evanđelju: s praznom amforom. U njemu je žeđa i nostalgija
za Bogom, a njemu Crkva mora ići ususret da mu donese Boga. A poput Samaritanke –
veli se u dokumentu – tko sreće Isusa biva svjedokom navještaja spasenja i evanđeoske
nade: voditi suvremeno čovječanstvo Isusu prijeka je potreba cijeloga svijeta. Ipak
Crkva tvrdi da treba biti evangeliziran ako se želi evangelizirati i poziva sve –
polazeći od sebe – na obraćenje jer slabosti i osobni grijesi Isusovih učenika uvjetuju
vjerodostojnost poslanja. Kršćani stoga vjerom imaju pobijediti strah i vedrom hrabrošću
gledati svijet jer, iako je pun proturječnosti i izazova, njega Bog uvijek ljubi. Nema
dakle mjesta pesimizmu: globalizacija, sekularizacija, seljenja, ateizam, kriza političkog
vodstva i države, unatoč njihovim teškoćama i patnjama, imaju biti prigoda za evangelizaciju.
Jer nije riječ o iznalaženju novih strategija za širenje evanđelja kao tržišnog proizvoda,
nego o otkrivanju načina kako osobe približiti Isusu. Stoga se Sinodska poruka
obraća obitelji kako naravnom mjestu evangelizacije i tvrdi da ju Crkva, politika
i društvo imaju podupirati. U obitelji se ističe posebna uloga žena, potvrđuje odgovornost
očinskog lika i podsjeća na bolno stanje nevjenčanih parova, rastavljenih i ponovno
oženjenih: premda je potvrđena stega glede pristupanja sakramentima, istaknuto je
da ih Gospodin ne napušta i da je Crkva gostoljubiva kuća za sve. Sinodski dokument
potom navodi župe kao bitne centre evangelizacije a spominje važnost posvećena života
i trajne formacije za svećenike i redovnike, pozivajući i laike na naviještanje evanđelja,
u zajedništvu s Crkvom. Posebna je pozornost okrenuta mladima – sadašnjosti i budućnosti
čovječanstva i Crkve – potičući slušanje i dijalog s mladima da se potiče, a ne kroti,
njihov zanos. Nova evangelizacija ima široke obzore kao i svijet – veli Biskupska
sinoda – stoga je temeljan sveobuhvatan dijalog: s kulturom, kojoj je potreban novi
savez između vjere i razuma; s odgojem, za cjeloviti razvoj osobe; s društvenim komunikacijama,
gdje se često oblikuju savjesti i koje pružaju novu prigodu da se dođe do ljudskog
srca; sa znanošću, jer biva saveznica u humaniziranju života kada ne zatvara čovjeka
u materijalizam. Osim toga, dijalog je bitan i s umjetnošću koja kroz ljepotu očituje
duhovnost, sa svijetom gospodarstva i rada, da rad ne bude nepodnošljivi teret ili
nesigurna perspektiva, nego da promiče ljudski razvoj; s politikom, od koje se zahtijeva
nesebična i transparentna skrb za opće dobro, poštivanje dostojanstva osobe, obitelji
utemeljene na braku između muškarca i žene, vjerske i odgojne slobode, odstranjivanje
uzroka nepravdi i nejednakosti. Osim toga, temeljan je i međureligijski dijalog koji
pridonosi miru, odbacuje fundamentalizam i osuđuje nasilje protiv vjernika i teško
kršenje ljudskih prava. Za novu evangelizaciju posebno su znakovita dva očitovanja
vjerskog života: kontemplacija, gdje tišina omogućuje bolje prihvaćanje Božje riječi,
te služenje siromašnima, jer se u njihovim licima može prepoznati Krista. U zadnjem
se dijelu dokumenta govori o Crkvama u raznim dijelovima svijeta, svakoj su crkvi
upućene riječi ohrabrenja za naviještanje evanđelja: Crkvama na Istoku Sinoda želi
da mogu u miru i vjerskoj slobodi živjeti vjeru, od Crkve u Africi zahtijeva da razvija
evangelizaciju u susretu sa starim i novim kulturama, a pozivaju se vlade da okončaju
sukobe i nasilja. Kršćani Sjeverne Amerike, koji žive u kulturi često udaljenoj
od evanđelja, imaju gledati na obraćenje, i biti otvoreni prihvatu useljenika i izbjeglica.
Poziva se Latinska Amerika na trajnu misiju da se može sučeliti s izazovima sadašnjega
siromaštva, nasilja, i u novim okolnostima vjerskoga pluralizma. Crkva u Aziji, premda
je manjina i često na rubovima društva i progonjena, ohrabruje se i potiče na čvrstoću
vjere, a očitovanja je blizina kršćanima kontinenta na kojem je, u Svetoj zemlji,
rođen, umro i uskrsnuo Isus. Europa je, premda je zatrovana agresivnom sekularizacijom
i ranjena dugotrajnošću režima i ideologija neprijateljskih prema Bogu i čovjeku,
stvorila humanističku kulturu – istaknuto je u dokumentu – koja je oblikovala dostojanstvo
osobe i izgradnju općega dobra; ne trebaju dakle sadašnje teškoće obeshrabriti europske
kršćane, naprotiv valja ih shvatiti kao izazov. Od Oceanije se pak zahtijeva da još
osjeća obvezu naviještanja evanđelja. Poruka je zaključena povjeravanjem Mariji, zvijezdi
nove evangelizacije.