2012-10-20 18:06:44

Uz misna čitanja 29. nedjelje kroz godinu razmišlja p. Alan Modrić


Od svojih početaka kršćanstvo je oduvijek imalo misionarski značaj, odnosno bilo je usmjereno na propovijedanje i širenje Evanđelja ne samo u određenim zemljama i narodima, ne samo uskom, zatvorenom krugu ljudi, nego je bilo pozvano, štoviše bilo je obvezano da prelazi granice i donosi Krista svim narodima: “Pođite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju“(Mk 16, 15). U tom duhu Crkva u cijelom svijetu na 29. nedjelju kroz godinu proslaviti će i Svjetski dan misija, čija će se središnja proslava odvijati sutra na Trgu Sv. Petra, kada će Sveti Otac Benedikt XVI. proglasiti svetima sedmero blaženika, od kojih je jedan dio svjedočio Gospodina Krista i njegovu Radosnu vijest u misijskim područjima. To je odlična prigoda da se pomolimo za misije i prisjetimo svih žrtava koje naša kršćanska braća i sestre podnose u nerijetko iznimno teškim uvjetima.
Što to potiče neke kršćane da ostave svoju domovinu i krenu u daleke, nepoznate zemlje raditi i žrtvovati se za ljude koji se po mnogočemu razlikuju od njih: po boji kože, jeziku, načinu življenja, kulturi? Kakva je to snaga na temelju koje je netko spreman otići u daleke, zabite krajeve gdje su uvjeti življenja nepodnošljivi, gdje nema struje, vode, možda čak niti nastambe dostojne čovjeka, gdje nema kompjutora, interneta, mobitela? Odgovor na ova i mnoga druga slična pitanja sadržan je u Službi riječi koju slušamo na 29. nedjelju kroz godinu, a koja upire pogled na Isusa Krista: Slugu Patnika, Velikog svećenika i Slugu sviju.
Prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije nam donosi odlomak četvrte pjesme o Sluzi Gospodnjem, što je u Svetom pismu naslov časti i dostojanstva podijeljen Mojsiju, Jošui, Davidu, Mariji. Sluga Gospodnji se rađa kao izdanak iz sasušene zemlje, čovjek osamljen, prezren od društva. Međutim, to nije njegov konačni svršetak, jer on opravdava mnoge, koje svojom patnjom spašava i žrtvovanjem svoga života donosi mir i radost za mnoge. Nije li i misionar kada djeluje u neizdržljivim uvjetima suobličen takvome Sluzi Gospodnjem, ne postaje li i on sve više kristolik, da unosi radost i mir u živote patnika, siromašnih i proganjanih u misijskim zemljama?
U drugom čitanju iz Poslanice Hebrejima Isus Krist je opisan kao Veliki svećenik u nebeskom hramu. Ali, on nije Veliki svećenik koji bi bio udaljen od nas grešnika, nego je supatnik u našim slabostima, jednak je nama u svemu, osim u grijehu. Krist nam je blizak, razumije naše poteškoće, ali ne samo to, on i dijeli s nama križeve života, pomaže nam da ih nosimo. Nije li i misionar osoba koja je bliska narodu u misiji, iako je taj narod drugačije boje kože, jezika, tradicije od njegovog vlastitog naroda? Zar i taj misionar ne dijeli poteškoće, križeve svakodnevnog života s siromašnima i patnicima u misijama?
U odlomku iz Markovog Evanđelja koje slušamo na Svjetski dan misija susrećemo sliku Isusa kao slugu sviju, kao onoga koji je došao na ovaj svijet ne zato da se oblači u svilu i kašmir, ne zato da uživa u bogatstvu i slavi, ne zato da mu svi drugi služe, nego zato da On služi drugima i svoj život položi za druge. Takvu pouku Krist daje Jakovu i Ivanu koji još uvijek sanjaju o nekakvom proslavljenom i uzvišenom ovozemaljskom kraljevstvu, a ne o Kraljevstvu Nebeskom, pa uslijed takvog krivog shvaćanja bore se za povlaštena mjesta. Ne, ono što Krist nudi nisu mjesta dvorjana u njegovoj kraljevskoj palači, nego čašu i krst služenja. Isus daje učenicima ne vladavinu, nego sposobnost i snagu da služe. Oni moraju kao Krist služiti i radosno se darivati drugima. Upravo je to i osnovna značajka misionarskog rada: ne grabež plijena, časti i prvih mjesta, nego biti sluga onima s kojima misionar radi, dijeliti njihove poteškoće, naviještati im Boga i njegovo kraljevstvo ljubavi, kako bi i u njihovom životu svijetlio Krist, svemogući Kralj svih zemalja, naroda i jezika. I mi, koji nismo misionari, i možda nikada to nećemo biti u onom strogom smislu riječi, pozvani smo da molimo za misije, da, koliko nam to prilike dopuste i pomognemo tim misijama, ali isto tako i da živimo misionarskim duhom i u našim životnim zajednicama: obitelji, radnom mjestu, školi, itd. Na taj način ćemo svjedočiti Krista i biti sve sličniji njemu, odnosno sve više biti radosni i spokojni sluge drugih, a ponajviše onih kojima je to potrebno. Neka nas u tome prati i zagovor Kraljice misionara, Blažene Djevice Marije!








All the contents on this site are copyrighted ©.