Crkva s nestrpljenjem očekuje kanonizaciju sedmero novih svetaca. U nedjelju,
21. listopada, papa će Benedikt XVI. zajedno sa sinodskim ocima predvoditi Svetu Misu
na Trgu svetoga Petra. Među novim će svecima biti četvero redovnika i troje laika,
među kojima je veliko zanimanje izazvao život blažene Caterine Tekakwithe, preminule
1680. u dobi od samo 24 godine, a koja će biti prva svetica crvene rase, odnosno Indijanka. Prisiljena
pobjeći iz vlastita sela zbog svoje katoličke vjere, te kako bi izbjegla namješteni
brak, sklonila se u jednom kanadskom plemenu, u kojemu je potom cijeli svoj život
posvetila Isusu. Stoljećima je bila poznata kao „irokeški ljiljan“, a Ivan Pavao II.
ju je odabrao za ikonu Svjetskoga dana mladeži 2002. godine, održanoga u Torontu.
To je prvi put da se kao primjer daje jedna mlada Indijanka koja je živjela u
indijanskim selima – istaknuo je pater Paolo Molinari, postulator postupka za kanonizaciju,
u razgovoru za Vatikanski televizijski centar. Činjenica da ju Crkva proglašava svetom,
za Indijance je iz Sjeverne Amerike i Kanade – koji su kroz stoljeća mnogo pretrpjeli
zbog kolonizacije i zbog oduzimanja svih njihovih terenâ i šumâ – priznavanje tih
plemenâ i njihova bogatstva – primijetio je pater Molinari. Na novinarkin upit
je li lik blažene Tekakwithe i danas još uvijek aktualan, pater je Molinari prije
svega podsjetio da je Ivan Pavao II., za Svjetski dan mladeži u Torontu, u Kanadi,
dao Caterinu Tekakwitha kao uzor svim mladima u svijetu. Bila je mlada žena koja je
u trenutku kada su plemenski poglavice odabrali mladića koji je trebao postati njezin
muž, to odbila. Snažno je čeznula ne samo za kršćanskim životom, nego i za tim da
svoj život potpuno posveti Našem Gospodinu, smatrajući Isusa svojim zaručnikom. Kada
pomislimo na sve ovo čemu su danas izloženi mladi, kulturi koja nije prožeta kršćanstvom
i koja odbacuje zamisao o čistoći i istinskom životu darivanja Kristu, to u Caterini
Tekakwitha postaje primjer jer je bila progonjena i zlostavljana – istaknuo je postulator.
Podsjetivši na kraju da je blažena Caterina krštena nakon susreta s nekoliko isusovačkih
misionara, prvih misionara u Sjevernoj Americi, pater je Molinari napomenuo da je
tako sve više osjećala potrebu njegovati sjeme koje joj je majka, kršćanka, usadila
u srce govoreći joj o Isusu i njegovu životu. Život potrošen u služenju
mladima i njihovoj budućnosti – jedan je od brojnih prikaza koji najbolje opisuju
patra Giovannija Battistu Piamartu iz talijanskoga grada Brescie, kojega će Sveti
Otac u nedjelju, 21. listopada, proglasiti svetim. Pater Piamarta utemeljio je 1900.
godine Družbu Svete nazaretske Obitelji, i žensku redovničku zajednicu Poniznih Gospodinovih
službenica. Njegova je pak ljubav prema mladima svoj vrhunac imala u ustanovljenju
Instituta „Mali obrtnici“, posvećenoga profesionalnoj pripremi i kršćanskom rastu
tisućâ mladića. Njegov je lik nevjerojatno aktualan i danas – istaknuo je u razgovoru
za našu radijsku postaju postulator kauze pater Igor Fabiano Manzillo te objasnio
– i to zbog toga što je cijeli svoj život živio i radio s mladima, ali upravo onima
siromašnima u svijetu rada. Njegova je velika želja bila pružiti obitelj, obrazovanje
i posao mladima koji nisu imali drugih mogućnosti. Bila su to siromašna, napuštena
djeca bez roditelja, koja bi lutajući gradom možda postala zločinci. Pater je Piamarta
stoga tu mladež želio učiniti protagonistima vlastite budućnosti, i to upravo dajući
im budućnost. Jer, kako je govorio: „Ako i najgorem mladiću u gradu daš svoje pouzdanje,
daješ mu nadu i sposobnost da čini čudesa“. To veliko pouzdanje u vlastite sposobnosti,
koje su Božji dar; pouzdanje u Providnost, kao Božju nazočnost koja prati naš život,
vrlo je važno i za današnju mladež iz tako teškoga i nestalnoga svijeta rada – istaknuo
je pater Manzillo. Među novim svecima koje će Sveti Otac proglasiti u nedjelju,
nalazi se i sestra Marianna Cope, redovnica Trećega franjevačkog reda iz Syracuse
u Sjedinjenim Američkim Državama. Posebno voljena na Havajima, sestra je Marianna
1883. godine pošla za sjajnim primjerom svetoga Damjana iz Molokaja, koji je na tom
havajskom otoku utemeljio bolnicu za gubavce, te je sve do preminuća, 1918. godine
služila gubavcima. Ono što kod nje najviše privlači jest njezina velikodušnost
pred potrebama bližnjega – rekao je za našu radijsku postaju pater Ernesto Piacentini,
postulator kauze za njezino proglašenje svetom. Na poziv patra Damjana, sestra Marianna
je sa šest svojih susestara otišla na Havaje, i tamo najprije utemeljila jednu kuću,
a potom i ustanovu za pomoć djeci gubavaca. (…) Na Havajima je bila poznata i vrlo
cijenjena, toliko da su havajske vlasti za nju i za patra Damjana objavile dekret
kojim ih proglašavaju počasnim građanima Države Hawaii – napomenuo je pater Piacentini.