Sinoć je nakon popodnevnog zasjedanja Biskupske sinode nekim sinodskim ocima prikazan
film (Bells of Europe) Zvona Europe koji govori o odnosima između kršćanstva, europske
kulture i budućnosti Starog kontinenta. Film donosi i izvatke iz niza izvanrednih
intervjua s najvećim kršćanskim ličnostima, papom Benediktom XVI., ekumenskim carigradskim
patrijarhom Bartolomejom I., moskovskim patrijarhom Kirilom, kanterburyjskim nadbiskupom
Rowanom Williamsom, bivšim predsjednikom Saveza evangeličkih crkvi u Njemačkoj Hubertom
te drugim uglednicima iz politike i kulture. Zvuk zvona iz raznih dijelova europe
te lijevanje zvona u staroj ljevaonici u Agnoneu objedinjuje cijeli film. Filmsku
glazbenu pratnju upriličio je glasoviti estonski skladatelj Arvo Pärt, koji u intervjuu
pojašnjava kako su ga nadahnuli otkucaji zvona. Donosimo intervju sa Svetim Ocem iz
prikazanog filma. Novinar je pitao Papu: Svetosti, u svojim enciklikama predlažete
jaku antropologiju, čovjeka obuzetog ljubavlju Božjom, čovjeka čiji razum proširuje
vjera, društveno odgovornog čovjeka zahvaljujući dinamici ljubavi, primljenoj i darovanoj
u ljubavi. Svetosti, upravo ste u tom antropološkom obzoru, u kojem evanđeoska poruka
uzdiže sve elemente dostojne ljudske osobe, pročišćavajući mrlje koje zatamnjuju istinsko
lice čovjeka stvorena na sliku i priliku Božju, višekratno isticali da je ponovno
otkrivanje ljudskog lica, evanđeoskih vrijednosti, dubokih europskih korijena razlog
nade za Stari kontinent i ne samo za njega. Možete li nam pojasniti razloge svoje
nade? Prvi je razlog moje nade činjenica da je čežnja za Bogom, traženje Boga duboko
upisano u ljudsku dušu i da ona ne može nestati. Uistinu, može se neko vrijeme zaboraviti
na Boga, odstraniti ga, zanimati se za nešto drugo, ali Bog nikada ne može iščeznuti.
Puka je istina ono što veli sveti Augustin, da su ljudi nemirni sve dok ne nađu Boga.
Taj nemir postoji i danas. Nada je dakle u tome da se čovjek uvijek iznova, tako i
danas, okreće prema Bogu – odgovorio je Benedikt XVI. objašnjavajući drugi razlog
svoje nade. Drugi je razlog činjenica da je Evanđelje Isusa Krista, vjera u Krista
jednostavna istina, a istina ne stari. I nju se može neko vrijeme zaboraviti, mogu
se iznaći nove stvari, može ju se odstraniti, ali ni ona ne može nestati. Ideologijama
je vrijeme određeno. Izgledaju čvrste, neodoljive, ali nakon izvjesnog razdoblja istroše
se, ponestane im snage, jer im nedostaje duboka istina. Ideologije su čestice istine,
ali one se na kraju istroše. Naprotiv, evanđelje je istinito i stoga se ne može istrošiti.
U svim se povijesnim razdobljima očituju njegove nove protege, očituje se njegova
novost u odgovoru na zahtjeve srca i ljudskog razuma, koji može hoditi u istini i
u njoj se naći. Stoga sam čvrsto uvjeren da će doći novo proljeće kršćanstva – ustvrdio
je Sveti Otac, a potom se osvrnuo i na treći razlog. Treći razlog nalazimo u opipljivoj
činjenici da taj nemir i danas zahvaća mlade. Mladi su mnogo toga vidjeli, ponude
ideologija i konsumizma, ali i u svemu vide prazninu, ništa ih ne zadovoljava. Čovjek
je stvoren za beskonačno. Ograničenost ne zadovoljava čovjeka. A osjećamo da se baš
u mladim naraštajima iznova budi taj nemir, mladi su nemirni, iznova se otkriva ljepota
kršćanstva. Nije to jeftino kršćanstvo, na popust, nego radikalno i dubinsko. Čini
mi se da istinska antropologija potvrđuje da će doći do novih buđenja kršćanstva,
a to i činjenice potvrđuju izrijekom: duboki je to temelj. To je kršćanstvo. Ono je
istinito, a istina uvijek ima budućnost – istaknuo je Benedikt XVI. Svetosti, vi
ste u više navrata tvrdili da je Europa imala i da sada ima utjecaj na svekoliki ljudski
rod, te da posebnu odgovornost snosi ne samo za svoju nego i za budućnost cijeloga
čovječanstva. Gledajući naprijed, je li moguće u Europi od Atlantika do Urala odrediti
obrise vidljivog svjedočanstva katolika i kršćana, pripadnika istočnih crkvi i protestanata,
koji, živeći evanđeoske vrijednosti u koje vjeruju, pridonese izgradnji Kristu vjernije
Europe, gostoljubivije, solidarnije, ne samo čuvajući kulturnu i duhovnu baštinu koja
je odlikuje, nego i u traženju novih rješenja za sučeljavanje s velikim zajedničkim
izazovima višekulturalnosti i post-modernoga doba? Riječ je o velikom izazovu –
odgovorio je Sveti Otac. Razvidno je da Europa u svijetu i danas ima veliku gospodarsku,
kulturnu i intelektualnu težinu. A sukladno s tim, ima i veliku odgovornost. Ali Europa
ima ponovno otkriti, kako ste i vi primijetili, svoj puni identitet da bi mogla govoriti
i djelovati prema svojoj odgovornosti. Mislim da nacionalne razlike više nisu problem.
Različitosti, hvala Bogu, nisu podjele. Narodi ostaju, a u svojim su kulturnim, ljudskim
i naravnim različitostima bogatstvo koje čini veliku kulturnu simfoniju, postaju zajednička
kultura. Problem Europe da pronađe svoj identitet proizlazi iz činjenice da Europa
ima dvije duše, jedna je apstraktni razum, koji ne priznaje povijest, nastoji ovladati
svim, jer se osjeća ponad svake kulture. Takav se razum zadovoljava samim sobom i
stoga nastoji osloboditi se od svake tradicije i svih kulturnih vrijednosti, sam je
sebi mjerilo i vrhovna vrijednost. Prvi pravorijek suda u Strasbourgu o križu primjer
je toga apstraktnog razuma. Ali tako se ne može živjeti – ustvrdio je Papa dodajući,
jer je i takozvani „čisti razum“ uvjetovan određenom povijesnom okolnošću, i jedino
u tom smislu može postojati. Druga je pak duša Europe – nastavio je Papa – kršćanska
duša, otvorena razumu, ona je omogućila odvažnost i kritičku slobodu razuma, koja
je vjerna korijenima iz kojih je potekla Europa, iz kojih se rodila, iz kojih su niknule
njezine vrijednosti, velike ustanove, a to je kršćanska vjera. A kao što ste i vi
primijetili ta duša ima pronaći zajednički izričaj poglavito u ekumenskom dijalogu
između Katoličke, Pravoslavne i protestantske crkve, a tek tada se ima sresti s apstraktnim
razumom, prihvatiti dakle i očuvati kritičku slobodu razuma glede svega onoga što
može činiti i što je učinio, ali ta se sloboda ima prakticirati, ostvarivati u temelju,
u skladu s velikim vrijednostima koje nam je dalo kršćanstvo. Europa može jedino u
toj sintezi ostvariti svoju težinu u međukulturnom dijalogu današnjeg i sutrašnjeg
čovječanstva, jer razum koji se oslobodi od svih kultura ne može se uključiti u dijalog
između kultura. Jedino razum s povijesnim i moralnim identitetom može govoriti s drugima,
u međukulturalnosti tražiti osnovno jedinstvo vrijednosti koje mogu otvoriti putove
budućnosti, novom humanizmu, kršćanskom idealu. Takav humanizam izrasta iz velike
ideje o čovjeku stvorenu na sliku i priliku Božju – zaključio je Benedikt XVI.