Svetom misom koju je predvodio na Trgu svetoga Petra Papa je otvorio Godinu vjeru,
na dan kada se slavi pedeseta obljetnica otvaranja II. vatikanskog sabora. S Papom
je koncelebriralo više od 400 kardinala i biskupa iz cijeloga svijeta u nazočnosti
carigradskog ekumenskog patrijarha Bartolomeja I. i primasa anglikanskog zajedništva
Rowana Villiamsa. Ako Crkva danas predlaže novu Godinu vjere i novu evangelizaciju,
nije to radi obilježavanja obljetnice, nego jer je potrebnija više no prije pedeset
godina. A odgovor koji se ima dati toj potrebi isti je koji su željeli Pape i saborski
oci dati, a nalazi se u saborskim dokumentima ... Ovih je desetljeća uznapredovalo
duhovno 'Opustinjavanje' – ustvrdio je Benedikt XVI. Što bi život i svijet bio
bez Boga, u doba Sabora moglo se znati već iz nekih tragičnih stranica povijesti,
a danas nažalost to svaki dan gledamo oko sebe. Praznina se još više povećala. Upravo
polazeći od te pustinje, od te praznine možemo ponovno otkriti radost vjere, njezinu
životnu važnost za nas muškarce i žene. U pustinji se otkriva vrijednost onoga što
je bitno za život; u svijetu ima bezbroj znakova, često izričito ili negativno očitovanih,
žeđe za Bogom, za posljednjim smislom života – rekao je Papa dodajući: A baš su
u pustinji najpotrebnije osobe vjere da svojim životom pokažu put prema Obećanoj zemlji,
i tako održe budnom nadu. Življena vjera otvara srce Božjoj milosti koja oslobađa
od pesimizma. Danas više no ikad naviještati evanđelje znači svjedočiti novi život,
preobražen po Bogu, i tako pokazati put – objasnio je Benedikt XVI. Papa je Godinu
vjere predstavio kao hodočašće u pustinjama suvremenoga svijeta, na koje valja ponijeti
sa sobom samo ono najbitnije, dakle ni štapa, ni vreće, ni kruha, ni novca, ni dvije
haljine, upravo kao što Gospodin veli apostolima šaljući ih u misiju, samo evanđelje
i vjeru Crkve, čiji su svijetli izraz dokumenti II. vatikanskog sabora, kao što je
i Katekizam Katoličke crkve, objavljen prije dvadeset godina – istaknuo je Benedikt
XVI. podsjećajući na riječi blaženoga Ivana XXIII. koji je otvarajući Sabor njegovu
svrhu ovako opisao: Ovo se najviše odnosi na ekumenski sabor, da se sačuva sveti
polog kršćanskog nauka i da ga se na najdjelotvorniji način naučava. (...) Glavna
svrha ovoga sabora nije dakle rasprava o jednoj ili drugoj temi nauka... Za to nije
bio potreban sabor... potrebno je da se taj siguran i nepromjenjiv nauk vjerno poštuje,
produbljuje i predstavlja na način koji odgovara potrebama našega vremena – objasnio
je Ivan XXIII. U svjetlu tih riječi – nastavio je Benedikt XVI. – shvaća se također
i ono što sam i ja iskusio u ono vrijeme: tijekom sabora osjećala se ganutljiva napetost
u odnosu na zajedničku obvezu da iznova zasja istina i ljepota vjere, da ne bude žrtvovana
vremenskim težnjama a ni navezana na prošlost: u vjeri odjekuje trajna prisutnost
Boga, koji nadilazi vrijeme premda ga i mi možemo prihvatiti u svojoj sadašnjici.
Stoga smatram da je najvažnije, poglavito u ovoj značajnoj prigodi, da se obnovi u
čitavoj Crkvi ta pozitivna napetost, želja da se suvremenom čovjeku iznova naviješta
Krist – kazao je Papa dodajući: Ali da taj nutarnji poticaj novoj evangelizaciji
ne bude samo ideal i da ne bi upriličio zabunu, potrebno je da se evangelizacija temelji
na stvarnoj i točnoj osnovici, a ta su osnovica dokumenti II. vatikanskog sabora,
u kojima ona nalazi svoj izričaj – ustvrdio je Sveti Otac. Stoga sam – nastavio
je Papa - u više navrata isticao potrebu vraćanja, takoreći, slovu Sabora, to jest
njegovim dokumentima, da bi se otkrio istinski duh, a ponavljao sam da se istinsko
bogatstvo II. vatikanskog sabora nalazi u njegovim dokumentima. Pozivanje na dokumente
štiti od krajnjosti anakronističke nostalgije i srljanja u budućnost, i omogućuje
da se u kontinuitetu prihvati novina. Sabor nije ništa izmislio kao predmet vjere,
niti je želio promijeniti ono što je bitno. Dapače, bio je zabrinut da se ista vjera
i danas živi, da bude djelotvorna u svijetu koji se mijenja – objasnio je Benedikt
XVI. Saborski su oci željeli da na djelotvoran način ponovno predlože vjeru; a
ako su se povjerenjem otvorili dijalogu s modernim svijetom, učinili su to jer su
bili sigurni u svoju vjeru, čvrstu stijenu na kojoj su stajali. Naprotiv, u sljedećim
godinama, mnogi su bez rasudbe prihvatili prevladavajući mentalitet, posumnjali su
u same temelje pologa vjere, jer ih, nažalost, u svojoj istini više nisu osjećali
svojima – ustvrdio je Sveti Otac. Papa je na kraju propovijedi Godinu vjere povjerio
Mariji. Neka Djevica Marija uvijek sja kao zvijezda na putu nove evangelizacije. Neka
nam pomogne da u životu primijenimo pobudnicu apostola Pavla: „Neka riječ Kristova
obilno stanuje u vama! Poučavajte i opominjite jedan drugoga sa svom mudrošću! Na
poticaj milosti pjevajte Bogu u svojim srcima psalmima, hvalospjevima i nadahnutim
pjesmama! I Što god htjednete reći ili učiniti, neka sve bude u ime Gospodina Isusa!
Po njemu zahvaljujte Bogu, Ocu! – zaključio je Benedikt XVI.