Blaženi Stepinac, koncilski svetac prije Koncila

Komentar u najnovijem broju Glasa Koncila govori o dva šoka. Najprije su vjernici, ali i oni koji iskazuju poštovanje vjerničkom glasu u hrvatskoj stvarnosti iznenađeni jednostavnim gotovo partijskim ukidanjem emisije 'Hvaljen Isus i Marija' na Radio Sljemenu, a onda su ateisti i agnostici šokirani vjerničkim prihvaćanjem smrti predsjednika Hrvatskog državnog sabora. Komentator to objašnjava da se u današnjoj Hrvatskoj događa smišljeno zakidanje katoličkih vjernika na javnom radiju, a onda je nekima bolno kad ateizam u presudnim životnim trenutcima ustupa svoje mjesto katoličkoj vjeri. Sve to otkriva koliko je suvremeno hrvatsko društvo daleko od stvarne demokracije i normalne, zdrave pluralnosti. Podsjeća nas to na godine komunističke strahovlade kad su se neki pitali hoće li vlasti pustiti biskupe na Koncil. Nakon Koncila govorilo se o tome da Crkva u Hrvatskoj nije shvatila otvorenost svijetu kako to proizlazi iz koncilskog nauka. Te su lekcije dolazile od komunista, kao što i danas dolaze od njihovih ideoloških istomišljenika. A zapravo su komunisti strahovali da ih se ne proglasi protuljudskim, ako ne puste biskupe na koncil. Oni su bili prisiljeni da se otvore. No to je bilo prividno. Jer znamo da je i Glas koncila ometan u svojem poslanju, kao i neke druge katoličke tiskovine. Ideološki nasrtaji na Crkvu ni danas ne jenjavaju. Vjerojatno bi se htjelo Crkvu po svojoj mjeri, da se poistovjeti s ovodobnim zastranjenjima, pa de se još žešće može po njoj udariti. No, vrlo je važno pritom uočiti ono što je i današnji Papa ali i oni prije njega govorili o crkvenoj vjernosti Isusu Kristu i dvotisućuljetnoj baštini. Potvrdu imamo u samom našem blaženiku Alojziju Stepincu: za njega se jednostavno može reći da je bio koncilski i prije koncila. I nije samo on. Stoga Papa preporučuje da se napajamo na koncilskim dokumentima kako bismo ostali vjerni svojem ljudskom i kršćanskom poslanju, jer izvor i središte te uvir naše stvarnosti jest Isus Krist. Tko god se s njim susretne, taj susret ne ostaje bez posljedica, kao što ne ostaje bez posljedica i odbijanje toga susreta.