Prošlih se dana postavilo živo pitanje o Božjoj opstojnosti u povodu filma o holokaustu.
Nije to ni prvi ni zadnji put. O tome opširno razglaba na svom blogu Večernjakov novinar
i pokušava opravdati takvo pitanje i Papinim riječima u Auschwitzu. Pogledamo li letimice
svu ljudsku povijest i sva ljudska doumljivanja koja su nam poznata, uočit ćemo mnogovrsnost
prihvaćanja i odbijanja Boga. Auschwitz je također za mnoge jasni dokaz da Boga nema,
dok je za mnoge dokaz da ga ima. Slično je i s našim trenutcima teškoća, križeva i
nevolja. U svim tim pitanjima postoji zapravo žudnja da se oslobodimo zla koje nas
pogađa, pa znajući svoju nemoć vapimo za Svemoćnim. Bit našega problema jest u tome
što i Boga želimo shvaćati utilitaristički i prema svojim mjerilima. Da nas je Bog
počastio time što nam je najprije darovao život, ali istodobno i odgovornost jednih
za druge, razvidno je iz ostvarivanja Božjega naloga: rastite i množite se i napunite
zemlju i podvrgnite je sebi. Znamo dobro da se tu baš i ne snalazimo najbolje. Onda
je sam Bog, koga mnogi traže iznad oblaka ili u svemirskom prostranstvu, došao među
nas da nam potvrdi koju nam važnost pridaje i kako prihvaća našu suradnju. Eto upravo
stoga mi vjerujemo Bogu koji je s nama, Emanuel za svagda i koji s nama nosi naše
radosti i teškoće. Upravo stoga je osnovao Crkvu koja nastavlja njegovo djelo. Stoga
je molitva prvi zadatak da naime sa zahvalnošću nosimo svoje obveze, ali i čast da
možemo svojim djelovanjem zapravo Božje djelo nastaviti i tako svjedočiti onu ljubav
kojom izgaramo da bi i drugi došli do toga svjetla i životnoga smisla. To je sažetak
Papinih riječi na početku Sinode. Naša nas društvena i svjetska zbivanja također
pozivaju na ozbiljnost ne samo zbog naših slabosti i krivih poteza u političkom i
gospodarskom okružju pa i na svjetskoj razini, nego i zbog krivih poteza ovosvjetskih
političara i njihovih interesa glede Hrvatske, premda to oni tek usput priznaju i
to samo stoga da se ne nasanjkaju kao s primjerice s Rumunjskom i Bugarskom kod primanja
u Europsku uniju, kako piše današnji FAZ. Dok smo podnosili velikosrpsku agresiju,
ovosvjetski su političari mudrovali, a mi smo se uvjerili: Da Gospodin nije bio uz
nas, žive bi nas progutali. Pa kad nas već nisu progutali, valja izbjegavati i sve
druge ralje privrednoga i političkoga kriminala te ispunjavati odgovornosti za zdrav
život naroda koji je tu odgovornost povjerio nekima na izborima. Ako izabrani iznevjere
birače, zapravo su iznevjerili i Boga vjeruju li u Njega ili ne.