Zdravstveni odgoj

Božja zamisao o muškarcu i ženi na početku, i na što se Isus poziva, mnogo je uzvišenija od naše trivijalnosti, od naših filmova, razgovora, internetskih sadržaja. Mnogi će onda Crkvi, kad naviješta tu uzvišenost, prigovarati da živi u nedostižnim oblacima, daleko od stvarnosti. A zapravo Crkva ima dužnost upravo tu stvarnost učiniti dostupnom svakom naraštaju i snagom milosti Božje oslobađati ljude od pokvarenosti koja vlada u svijetu.
Svjesni su toga donekle i oni koji preporučuju zdravstveni odgoj u školama, a zapravo se zadržavaju tek na pola puta i to na lakšoj dionici tj. samo na biologiji i fiziologiji ne vodeći računa o duhu i duši, jednostavno o srcu odnosno cjelovitosti osobe. I nije im svrha druga nego naučiti djecu kako se pariti i iživljavati bez većih posljedica. Gdje je tu govor o tomu da se ljudsko biće uzdigne do iskonskoga shvaćanja svojega dostojanstva i svoje uzvišenosti i napokon sličnosti sa samim Bogom? Upravo u tome što se žele igrati Boga oni ga tako svode na puku tjelesnost, pa onda to nazivaju naprednošću, modernoću, suvremenošću... To i nije neki napredak, premda se hvalimo da smo u 21-om stoljeću...
Po stvaranju mi smo najprije samima sebi i drugima darovani kao što su i drugi nama, a s darom se lijepo postupa. I to valja naučiti jednako kao i poučiti mlade. Svojedobno je vrli pedagog i sveučilišni profesor pišući o tom mladenačkom zanosu, a koji stariji žele u mladih zakočiti, doslovno kazao: 'Nemojte im podrezivati krila kad oni žele letjeti'. Nije li sva ta raskalašenost koja se na sve strane nudi odraz naših niskosti pa je očito da, pošto smo sebe prikratili Božjih visina, to ne želimo priuštiti ni mladima? Odatle taj navodno napredni zdravstveni odgoj, a mi smo dužni reći o tome ono što mislimo na temelju Božje riječi. A Bog nas poziva zanosnije svjedočili ljubav na koju smo pozvani, jer to je svjedočenje i naše vjere odnosno povjerenja koje Bog ima prema nama i ne bismo ga smjeli iznevjeriti.