Uz misna čitanja 27. nedjelje kroz godinu razmišlja p. Alan Modrić

U ovom našem 21. stoljeću govori se i raspravlja o mnogim tipovima kriza, održavaju se politički i znanstveni skupovi na temu ekonomske, političke, društvene krize, zatim se promišlja o krizi mladeži i djece. U vjerničkim krugovima česta je tema kriza vjere, a u krilu Crkve bolno je razmišljati i tražiti lijeka za krizu duhovnih i svećeničkih zvanja. Međutim, postoji jedna vrsta krize koja stoji u pozadini i temelju svih ovih prije spomenutih kriza, a o kojoj se nerijetko ili promišlja na pogrešan način ili se ne želi o tome previše razmišljati, jer iziskuje radikalne korake i promjene na osobnom, ali i općedruštvenom planu, a mi često bježimo od promjena u našem životu. Riječ je o krizi braka i obitelji koja je danas jako aktualna, ali je isto tako i krivo tumačena i iznalaze se pogrešna rješenja za tu problematiku, čak, štoviše, ako netko objektivno i razumno progovori o toj krizi i uputi na ispravan pravac rješavanja, to biva okvalificirano kao “politički nekorektno” i “povreda ljudskih prava”. Dovoljno se sjetiti samo zakonskih definicija braka u različitim državama (nota bene, koje su izgrađene na kršćanskim temeljima) gdje brak više nije zajednica samo muškarca i žene. Ili možemo si posvijestiti također i zakone o umjetnoj oplodnji. Međutim, jedna od naših temeljnih vjerničkih obveza jest i ona pavlovska uputa: ”Propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno”. A upravo nam Riječ Božja koju slušamo na 27. nedjelju kroz godine daje ispravnu definiciju braka i obitelji i kakav stav treba zauzeti prema tim temeljnim jedinicama ljudskog društva i cjelokupnog čovječanstva.
Prvo misno čitanje i odlomak Evanđelja su duboko povezani. Tako nam prvo čitanje donosi odlomak iz knjige Postanka u kojem je odnos muškarca i žene, temelj društva, iznesen u slici uzvišene bračne ljubavi, ljubavi muža prema svojoj ženi. Čovjek se na zemlji osjeća usamljen, pa Bog odlučuje stvoriti mu pomoć. Ta usamljenost biva nadvladana u dva vremena. Najprije Bog predočava čovjeku čar svemira i životinjskog carstva. I danas čovjek putem znanosti, tehnike i kulture prodire u tajne materije, prirode i energije, što je u prvom misnom čitanju oslikano riječima:”nadjenuti ime”. Međutim, čovjek se i dalje osjeća usamljen i nepotpun i Bog mu dovodi ženu. Pojavom žene nestaje samoća. Bolovi, radosti, tjeskobe, mučna pitanja prenose se u srce drugog stvorenja, ali koje je “pomoć kao što je on”. I čovjek zapjeva prvu ljubavnu pjesmu, koja neće prestati odjekivati kroz prostor i vrijeme:”Evo kosti od moje kosti, meso od mesa mojega! Ženom neka se zove, od Čovjeka kada je uzeta!” U hebrejskom muž i žena su ista riječ u muškom i ženskom rodu. Među njima stvara se zajedništvo, jedinstvo tako duboko da postaju “jedno tijelo”, što ni smrt ne raskida, jer ljubav je jača od smrti. Stvarajući ženu, Bog uzima od čovjeka “rebro” da označi veličinu i dostojanstvo žene, ravnopravnost i istu narav. Ako ovaj međusobni odnos muža i žene napukne, prestane razgovor, sporazumijevanja i ljubav, i čovjek se vraća u svoju osamljenost.
Markovo evanđelje koje slušamo na 27. nedjelju kroz godinu donosi nam teologiju ženidbe i dijete kao subjekt pouke starijima. Farizeji dolaze Isusu da ga kušaju u veoma složenom pitanju, o kojem se židovske škole u tim vremenima među sobom razilaze, kako, naime, shvatiti rastavu braka. Isus se ne poziva na razna tumačenja, nego na temeljnu normu u stvaranju:”Muško i žensko stvori ih… i dvoje njih bit će jedno tijelo.” Isus se poziva na idealni naum Božji, po kojem treba mjeriti i vrednovati kršćanski brak. Ideal ukazuje na posvemašnje darivanje koje ne može biti raskinuto zapovijeđu, pa bila to i Mojsijeva zapovijed. Isus ističe neraskidivost braka što znači slobodu i puninu ljubavi, i u takvom braku dijete se prihvaća kao dar ljubavi, dar Boga, kao samoga Isusa Krista koji u djetetu poučava starije kako treba prihvatiti Kraljevstvo Božje u poniznosti, otvorenosti, ljubavi.
Na kraju, što nam želi poručiti Riječ Božja koju slušamo na 27. nedjelju kroz godinu i koju smo dužni uporno propovijedati, makar to bilo nezgodno? Poruka je jasna: od početka čovječanstva, od trenutka kada su stvoreni prvi muškarac i prva žena, oni su tvorili jedinstvo ljubavi, srdaca i tijela, jedinstvo koje nitko na ovom svijetu ne može prekinuti niti preoblikovati na neki drugi način koji ne bi bio u skladu s Božjom voljom. Isto tako iz jedinstva tog muškog i ženskog bića dolaze djeca kao dar Božji koji nitko nema vlasti, pa čak niti njih dvoje, odbacivati ili na svoj način oblikovati. Neka nam u usvajanju ovakvog Božjeg nauka i njegovoj primjeni pomogne i zagovor i pomoć naše drage Gospe koju posebno častimo tijekom mjeseca listopada, a koja je svojim životom uporno, pa i u trenucima kada to nije bilo zgodno, propovijedala kako se živi ljubav u braku i obitelji!