U Vatikanu održan znanstveni skup o II. vatikanskom saboru
Povodom pedesete obljetnice otvaranja II. vatikanskog sabora u Vatikanu je Papinski
odbor za povijesne znanosti u suradnji s Papinskim Lateranskim sveučilištem organizirao
dvodnevni znanstveni skup. U poruci sudionicima skupa, koju je potpisao kardinal Tarcisio
Bertone, Papin državni tajnik, Papa je očitovao svoju očinsku blizinu i zadovoljstvo
hvalevrijednim pothvatom. Svjedočanstvo i sjećanja koncilskih otaca i svih koji
su bili izravni protagonisti II. vatikanskog sabora pridonose tomu da se pred našim
očima ne pomuti slika događaja koji je imao veliko značenje za život Crkve – istaknuo
je Sveti Otac u poruci za otvaranje skupa, koji je održan 3. i 4. listopada u svrhu
promicanja i proučavanja događaja, a koji je Crkvi omogućio providnosni iskorak naprijed
– kazao je kardinal Angelo Scola. Sabor valja tumačiti svjesni velikog nadahnuća
koje je imao blaženi Ivan XXIII. da Crkva ima učiniti korak naprijed, u svijetlu toga
nadahnuća valja proučavati sve saborske dokumente, naročito četiri velike konstitucije.
Tek tada Crkva izranja kao subjekt rođen iz Presvetoga Trojstva, utemeljen na Isusu
Kristu, koji je poput elipse s dva žarišta: s jednim je okrenuta prema Bogu a drugim
prema spasenju ljudi. Uvjeren sam da je Crkva u naše vrijeme na putu asimilacije,
prihvaćanja Sabora. Nakon svih velikih sabora, bila su potrebna desetljeća da ih se
asimilira, stoga su shvatljivi i napori nakon II. vatikanskog sabora. Ipak je na djelu,
čini mi se, postupno prihvaćanje Sabora – ustvrdio je kardinal Scola. U uvodnom
izlaganju kardinal je Scola govorio o subjektu Sabora, o crkvenom kontinuitetu u prihvaćanju
saborskih reformi, potom o nerazrješivom jedinstvu između Sabora i saborskih dokumenta,
te o pastoralnoj odlici sabora koja se očituje u misionarskoj zadaći Crkve. Pastoralno
obilježje, po mom mišljenju, kako ga je zamislio Ivan XXIII., zapravo je bit, spasenjska
odrednica Crkve, a to znači da je Crkva sakrament prisutnosti Isusa, koji dolazi ususret
čovjeku da ga spasi i otkupi. To je pastoral, koji se ne može poistovjetiti s nikakvim
izmišljanjem praksa ili tehnika. To ima svjedočiti svaki kršćanin i kršćanska zajednica,
u svim okvirima ljudskog postojanja – ustvrdio je kardinal Scola. Valja dakle
krenuti od arhiva, izvora, dnevnika, bilježaka, privatnih sjećanja koja nije lako
pronaći, budući da je velik broj biskupa prije pedeset godina bio u misijskim zemljama,
da se shvati kako su koncilski oci reagirali pred skupštinom u pravom smislu riječi,
a koja nakon pola stoljeća pred sobom ima isti izazov: koncilske odrednice unijeti
u sadašnji kulturni kontekst, učiniti da ih usvoje svi kršćani i cijelo društvo. A
to je ono što papa Benedikt XVI. naziva, a što su prije njega Ivan Pavao II. i Pavao
VI. počeli nazivati novom evangelizacijom. Posebice u svijetu poput Europe, koji je
evangeliziran prije mnogo stoljeća, zamjećujemo zamorenost, umor. Katkada je predrasuda,
zbog koje mnogi misle da poznaju kršćanstvo i ne žive ga više. Stoga je žurno da se
Crkva u takvom kontekstu očituje kao živa zajednica, u župama, biskupijama, udrugama
i pokretima, u kojima stječe iskustvo da Isus dolazi ususret čovjeku i objavljuje
mu Božju blizinu. To je još važnije u pluralističkom društvu kao što je naše – zaključio
je kardinal Scola.