Misionarska hrabrost

Naviještanje evanđelja nikada nije bilo jednostavno. U nekim je zemljama potrebna istinska misionarska hrabrost, a to je slučaj Tibeta, ne samo danas, nego od prvih pokušaja njegove evangelizacije. Stoga je potrebno u misije slati ljude čvrstog karaktera, prokušane apostolske revnosti i zanesene misijskim poslanjem – istaknuo je kardinal Fernando Filoni, pročelnik Zbora za evangelizaciju naroda, govoreći prošle subote u sjedištu Društva za Vanjske misije u Parizu, nakon otvaranja izložbe o misijama u Tibetu.
U govoru je kardinal, kako prenosi agencija Fides, govorio o složenoj i mukotrpnoj povijesti misija u Tibetu, započetoj u XVI. stoljeću s Portugalcima sve do 1846. kada je apostolski vikarijat u Tibetu povjeren Pariškom društvu za vanjske misije. U ono je vrijeme Društvo za vanjske misije imalo hrabrih misionara, poput trojice koji su podnijeli mučeničku smrt u Koreji. Kada je Tibet 1950. godine postao autonomna kineska pokrajina potjerani su svi misionari – kazao je kardinal Filoni pitajući se:
Možemo li i danas govoriti o misionarskoj hrabrosti? U ono su vrijeme misionari dolazili sa Zapada, a danas su Crkve u Africi, Aziji, Oceaniji u mnogočemu različite, imaju svoje domorodačke svećenike i biskupe, bogate su svećeničkim zvanjima i sve je manje misionara iz zapadnih kršćanskih zemalja. Čini mi se da se iscrpila povijesna misionarska hrabrost ali i da se rađaju novi oblici misionarske prisutnosti povezane s povećanom sviješću laika o njihovoj misionarskoj ulozi, sve više mladih odlazi u misije, obitelji i stručnjaka pa i umirovljenika koji u misijama provedu neko vrijeme – istaknuo je kardinal Filoni zaključujući da su nepromjenjive i uvijek iste dvije sastavnice misija: poslanje i čovjek.