Europski vidici, br. 3 1. listopada 2012. Svijet sa ili
bez Boga – promišljanja nakon 'Predvorja naroda' u Švedskoj Sredinom mjeseca rujna
u Švedskoj je održan dvanaesti susret „Predvorje naroda“, između vjernika i nevjernika
o temi „Svijet sa ili bez Boga“, na kojem su se dva dana sučeljavale osobe iz švedske
kulture i znanosti, predstavnici religija i uvjereni ateisti. Švedsku često nazivaju
post-kršćanskom zemljom, gdje je, prema statistikama, sekularizacija zauzela teren,
a Bog je morao ustuknuti, gdje gospodare „ljudska prava“, ali ne i „Božje pravo“. Gdje
je odluka da se ima dijete i kada da se rodi sastavni dio pravâ, isto kao i pravo
na dijete „bez mana“ te tijekom trudnoće i ukloniti neko ako nije poželjno. U Švedskoj
Ministarstvo odgoja brani svećenicima da učenicima na kraju školske godine kažu „Bog
vas blagoslovio“. U švedskom su parlamentu svi političari (osim jednoga) glasali protiv
slobode savjesti za zdravstvene djelatnike. U toj se državi kopiraju sakramentalni
obredi s jedinom razlikom da se briše svaki Božji trag. U Švedskoj se ne može nekoga
izabrati za sveučilišnog rektora ako je u kurikulumu napisao da je vjernik. Prema
statistikama Šveđanima Bog nije važan. Naprotiv, važan je. Švedska nije ravnodušna
prema Bogu. To dobro zna tko živi kao vjernik, i nailazi na čuđenje, znatiželju čak
i nepovjerenje da to prizna. To dobro zna tko je sudjelovao na skupu 'Predvorje naroda'
u Stockholmu. Sudionici su s istinskim žarom govorili o vjerovanju i ulozi vjere u
društvu. Najveći je prinos Predvorja naroda bio to što je potaknuo otvorenu raspravu
o temi za koju se u Švedskoj smatra da nije politički i kulturno korektno o njoj javno
govoriti. I ne samo to, nego je dvodnevni susret bio u cijelosti (šest sati) dvaput
emitiran na državnoj televiziji. Razvidno je bilo otvaranje svih da osobno iskuse
pitanja o toj temi, snažnije naglašavajući vjerovanje od nevjerovanja. Dvorane su
bile dupkom pune osoba koje su u tišini satima slušale, žaleći na kraju poradi kratkog
vremena. Jedan je vidik izbio na površinu, u čemu se svi slažu, a to je da laički
fundamentalizam nije manje opasan od vjerskoga. Postoji velika razlika između
društva s Bogom i društva bez Boga. Društvo bez Boga želi u središte staviti čovjeka,
koji u životnim zbivanjima očajno traži nadzor. Naprotiv, društvo koje daje prostora
Bogu, ne samo kao nekoj nezainteresiranoj zbilji, nego kao sudioniku u životu, na
mjestu neostvarljivog ljudskog nadzora ima pouzdanje. Pouzdanje u Boga kojeg si nisam
stvorio, nego koji je mene stvorio, i da sam dio dobroga plana čak i kada poradi ljubavi
zahtijeva trpljenje i žrtvu. Pred iskonskom smo teškoćom čovjeka kada mora priznati
da mu je potreban Bog, da je ovisnik i dužnik. Čovjeku dolazi na um da rekne: „Želim
biti Bog, nikada neću biti na koljenima“. A zaista je jednostavan i mudar izrijek:
„Da bismo se održali na nogama valja kleknuti.“ Kada se život, obitelj ili društvo
ljulja, postoji jednostavan odgovor svetaca: „Kleknite, ako ne, padate! Učinite mjesta
Bogu!“ Ako svijet niječe Božju prisutnost, to ne znači da se On ne zanima za svijet.
Uvijek moramo biti svjesni svoje ljudske naravi. Charlotta Smeds.