Hrvatski mediji

Hrvatski medijski prostor trpi od stalnog onečišćenja bilo kad je riječ o usmjerenom, a to znači jednostranom, a ne objektivnom informiranju, čime se onda i gubi ne samo vrijednost nego i smisao informacije kao takve, bilo kad je riječ o komentarima koji pak slijede ovakve neobjektivne informacije pa se sve pretvara u ideološko zaglupljivanje naroda. Ima takvih komentara i na komentare, ali ima, na sreću i zdravog razmišljanja ljudi koji se nisu dali upregnuti ni u kakvu ideološku glupost. Slijedom tih ideoloških mudrovanja djeluje i novinarsko društvo koje bi imalo bdjeti nad objektivnošću informiranja, a nije se zauzelo za jedne objektivne novine koje su po ideološkoj matrici imale biti ukinute kao što je Vjesnik. Hrvatska radiotelevizija doživljava novi povratak na stare ideološke staze pa se tom logikom biraju, (zar biraju?), podobni novinari i ravnatelji. I tko još onda može reći da je Hrvatska slobodna zemlja? Kad pak nema dovoljno materijala za senzaciju, onda se ona stvara, pogotovu kad je u pitanju za to zahvalna tema o novcu iz proračuna kojima se financiraju neke crkvene ustanove. Kad pak Crkva tim novcem otvara kakav hospicij ili dječji vrtić ili školu, jer je dobro svjesna da je znanje put do slobode, onda joj se nastoje nametnuti mudrijaši, opet s ideološkim, točnije s komunističkim predznakom, koji bi htjeli zastarjelu Crkvu da bi je mogli napasti zbog zaostalosti. Onda će se opet javiti novi mudraci da nam otkriju put znanja. Onima pak koji po svojem pozivu žele učiniti društvo zdravima i mudrijim režu se primanja. No to se ne može dogoditi vladajućima. I kakvo je tu znanje, osim obične demagogije, onda potrebno da se te nelogičnosti ne uoče. Svako protivljenje zdravoj pameti takvi će mudrijaši onda osporavati novom demagogijom koju će mediji iste ideološke matrice na sve načine hvaliti. Gdje je tu mjesto za istinu koja nas jedina oslobađa, kako je Isus rekao? A što zapravo Isus i ima reći onima koji i Boga niječu jer nije po njihovoj mjeri. Jer, da Bog postoji, ne bi dopustio holokaust ni Srebrenicu. A dokaz da Bog postoji jest upravo to što je dopustio i takvima da valjaju gluposti i nije im začepio usta, nego ih je prepustio njihovoj slobodi. Oni bi nažalost htjeli u toj slobodi upravo igrati se Boga, jer ne priznaju nikoga osim sebe. Nije li nam sve to već dobro poznato i pretočeno u narodnu izreku o Bogu i batini? Upravo zato nas Bog pohađa kušnjama da bismo ga prepoznali kao ljubav i onda kad nas okružuju i napadaju raznovrsna zla pod plaštem prividne mudrosti i mudrovanja.