Papin nagovor prije molitve Anđeo Gospodnji 23. rujna 2012. god.

U nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji u Castel Gandolfu Sveti je Otac komentirao današnje misno evanđelje svetoga Marka, rekavši da je misnim evanđeljem od protekle nedjelje započelo čitanje drugog dijela Markova evanđelja, odnosno put prema Jeruzalemu i prema vrhuncu Isusova poslanja.
Nakon što je Petar, u ime apostola, ispovjedio vjeru u Isusa priznavši ga Mesijom, Isus je počeo otvoreno govoriti o tome što će mu se na kraju dogoditi. Evanđelist donosi tri susljedna proricanja smrti i uskrsnuća. Isus u osmom, devetom i desetom poglavlju sve jasnije otkriva sudbinu koja ga čeka i njezinu nutarnju potrebnost. Današnje evanđelje govori o drugom proricanju. Isus veli: Sin će čovječji biti predan u ruke ljudima, i oni će Ga ubiti; a On će uskrsnuti tri dana poslije smrti. Učenici pak nisu razumjeli te riječi, a bojali su se pitati ga o tome – podsjetio je Benedikt XVI.
Doista, - nastavio je Sveti Otac – čitajući ovaj dio Markova evanđelja, razvidno je da između Isusa i učenika postoji velika nutarnja udaljenost; nalaze se, takoreći, na različitim valnim dužinama, Učiteljev govor ili ne shvaćaju ili ga površno shvaćaju. Apostol se Petar, odmah nakon ispovijedanja vjere u Isusa, usuđuje ukoriti Isusa jer je prorekao da će biti odbačen i ubijen. Nakon drugoga navještaja muke, učenici međusobno raspravljaju o tome tko je među njima najveći, a nakon trećeg, Ivan i Jakov pitaju Isusa da mogu sjediti s njegove desne i lijeve kada bude proslavljen – primijetio je Papa dodajući:
Ima mnogo znakova te udaljenosti, primjerice, učenici ne uspijevaju ozdraviti padavičara, kojeg Isus liječi snagom molitve, ili kada neki donose Isusu djecu, učenici ih žele zaustaviti, a naprotiv Isus, ljutit, prihvaća djecu i tvrdi da u kraljevstvo Božje mogu ući samo oni koji su kao djeca – kazao je Benedikt XVI. pitajući:
Što nam sve ovo govori? Podsjeća nas da je Božja logika uvijek drugačija od naše, kao što je sam Bog objavio preko proroka Izaije: „Misli vaše nisu moje misli i moji puti nisu vaši puti“. Stoga slijediti Gospodina zahtijeva duboko čovječje obraćenje, promjenu načina mišljenja i življenja, zahtijeva da se srce otvori slušanju kako bi se iznutra osvijetlilo i preobrazilo – kazao je Sveti Otac, a potom objasnio u čemu je bitna razlika između čovjeka i Boga.
Oholost je glavna razlučnica između Boga i čovjeka, u Bogu nema oholosti, jer je On punina i posvema okrenut ljubavi i darivanju života, dok je oholost u nama ljudima ukorijenjena i stoga zahtijeva trajno bdijenje i čišćenje. Mi, jer smo maleni, nastojimo izgledati veliki, biti prvi, a Bog se ne boji poniziti i biti posljednji. Blažena je Djevica savršeno usuglašena s Bogom: s pouzdanjem je zazovimo da nas nauči vjerno slijediti Isusa na putu ljubavi i poniznosti – zaključio je Benedikt XVI.