Uz misna čitanja 25. nedjelje kroz godinu razmišlja pater Ante Lozuk
Jedna izreka, koja
se pripisuje pjesniku Friedrichu Schilleru, veli: „Nauči ženu da ti služi dok je vrijeme.“
Izreka je nastala prije 200 godina. Možda je onda vrijedila. Današnja obrazovana,
emancipirana, često također prezaposlena žena nema baš puno volje da bude samo sluškinja
svome mužu. Nitko danas nema volje da bude drugome sluga. No, služenje je nužno: i
u obitelji, i na ulici, i na svim razinama života. Postoji čitav niz zanimanja služinskog
karaktera, kao npr: smetlar, poštar, kelner, spremačica, servisi i službe raznih vrsta.
Naš sustav života bi propao kad njih ne bi bilo. Reklame često ističu učinkovitost
pojedinih servisa i službi i pozivaju nas da potražimo njihove usluge. No, ako se
odazovemo tom pozivu, nerijetko će nas neugodno iznenaditi grubo, otresito, nepristojno
ponašanje onih koji bi nam trebali služiti... Psiholozi, doduše, tvrde da prosječan
čovjek radije sluša nego zapovijeda, ali to ne znači da rado i služi. Danas sigurno
ne. Ako netko kaže da mu služenje čini zadovoljstvo, uvjereni smo, taj ne zna što
govori i ne uzimamo ga ozbiljno. Isus i apostoli putuju kroz Galileju. On nije
htio da to ljudi doznaju jer se želio posvetiti samo učenicima. Kad se malo odmakao
od njih, oni počeše o nečemu žestoko raspravljati. Nije ih htio u tome ometati sve
dok nisu stigli u Kafarnaum. Tada ih upita: „O čemu ste putem raspravljali?“ Zatečeni,
apostoli se nisu usuđivali odgovoriti. Raspravljali su, naime, o tome tko je od njih
najveći. Isus odgovara umjesto njih te daje pouku i njima i nama: „Ako tko hoće biti
prvi, neka bude od svih najmanji i svima poslužitelj!“ – Ovakve riječi jesu poziv
na najveću revoluciju u shvaćanju autoriteta. Mogao je izreći jedino Isus. Kada
su sovjeti 1917. u Rusiji prigrabili vlast, započeli su radikalno provoditi upravo
ovo Isusovo pravilo. Velikim zemljoposjednicima, knezovima, bogatašima, posjednicima
vila i dvoraca stavili su u ruke metlu i natjerali ih da metu ulice. I ti ljudi, nekad
prvi u Carstvu, imali su sreću ako su mogli stanovati u podrumu nekada njihove kuće
za služinčad. Tako su sovjeti na vrlo radikalan način proveli Isusove riječi... No,
kaste 'prvih' nije time nestalo. Na mjesto nekadašnjih prvih došli su drugi, još 'prviji',
još bezobzirniji, još okrutniji... Isusovu revoluciju u konkretnom životu može provesti
samo onaj koji posjeduje Isusova Duha. „Ako tko hoće biti prvi, neka bude od svih
najmanji i svima poslužitelj!“ – Isus je ove riječi uputio ponajprije apostolima i
njihovim nasljednicima. Moramo priznati da se Crkva tijekom stoljeća prilično udaljila
od toga da bude „svima poslužitelj“. Često su je daleko više obilježavali upravo suprotni
znakovi od onih Isusovih: trijumfalizam, pompa, svađe oko kompetencija, borba za časti
i položaje, zgrtanje materijalnih dobara, nemoral svećenika i viših dostojanstvenika,
svjetovna moć, primjena sile nad protivnicima... Koliko neprijatelja si je time priskrbila
tijekom povijesti! Koliki otpadi i raskoli su se zbog toga dogodili! Nikakvo čudo
da u posljednjim desetljećima Crkva teško ispašta grijehe prošlosti. Posljednji pape,
počevši od jednostavnog i dobrog pape Ivana XXIII. pa do sadašnjeg poniznog pape Benedikta
XVI., dobro su shvatili Isusove riječi i mislim da dobro vode Crkvu kroz ovo mučno
vrijeme poniznosti i ispaštanja. „Ako tko hoće biti prvi, neka bude od svih najmanji
i svima poslužitelj!“ – Ove riječi upućene su danas i nama. Svi mi moramo težiti da
budemo ispunjeni Isusovim Duhom i dopustiti da nas njegov Duh vodi. Naše služenje
u Isusovu Duhu donijet će tada blagoslov svima.