Crkva i Europa – opći pogled
Europski vidici – uvod

Biblija opisuje staru povijest gradnje Babilonske kule. Dok su ljudi zajedno radili da izgrade toranj, najednom postanu svjesni da grade jedan protiv drugoga. Dok su nastojali biti kao Bog, upadali su u opasnost da ne budu više ni ljudi, jer su izgubili temeljnu sastavnicu ljudske osobe: sposobnost da se slože, razumiju, djeluju zajedno.
Gospodarska kriza ukliještila je Europu. Razlozi nisu isključivo europski ni isključivo gospodarski, nego imaju različite izvore, poput novčarske krize SAD-a, dinamički razvoj Azije, teške posljedice rastuće nezaposlenosti do najopćenitijih padova u nedostatku nade za mlade naraštaje, nedostatna vizija odgoja sukladna s potrebama društvenoga i kulturalnoga tkiva budućnosti, poteškoće u oblikovanju socijalne politike koja bi podržala obitelj, demografska kriza unutar rastuće imigracije prema Europi, sa svim kulturalnim i socijalnim posljedicama, učinci ideologija i lobija na duge staze – koji ne teže prema zajednici, prema budućnosti građanskoga društva – prema temeljnim slobodama pojedinca itd.
Policentričan je također i okvir razvoja. Auktori i uzroci bilo nerazvijenosti bilo razvijenost različiti su, a krivnje i zasluge raznoliki. Ideologije umjetno pojednostavljuju stvarnost, dok valja ispitati ljudsku dimenziju problema: socijalno je pitanje radikalno postalo antropološko pitanje, oplodnja u kušalici, istraživanja na embrionima, moguće kloniranje ili hibernacija ljudskoga bića, apsolutizam tehnike svoj izraz nalaze i stvaraju moguće uznemirujuće scenarije za budućnost čovjeka pa i preko novih instrumenata koji stoje na raspolaganju 'kulturi smrti'.
Oslabljena demografski i kulturalno, obogaćena milijunima novih građana koji pridolaze s različitih kontinenata, kultura i vjera, Europa odlučuje o svojoj budućnosti. Već 1997, nakon susreta predsjednika europskih zemalja s Ivanom Pavlom II. u Gnieznu, njemački predsjednik Horst je rekao: 'Danas su promjene vrlo brze. Hoće li unutar 25 godina Europa biti samostalni kontinent ili tek dodatak američkih medija ili azijske industrije, ovisit će o tomu hoće li ona u pravi trenutak pronaći vlastiti dinamizam, onaj naime koji je stoljećima baštinila od kršćanstva.'
Benedikt XVI. dodaje: 'U ozračju multikulturalnosti u kojem smo svi uočava se da je europska kultura tek racionalistička i bez transcendentne vjerske protege te ne može dijalogizirati s velikim kulturama čovječanstva koje sve imaju tu vjersku transcendentnu dimenziju, što je dimenzija ljudskoga bića. (…) Mislim stoga da je upravo poslanje Crkve u Europi pronaći taj dijalog, integrirati vjeru i modernu racionalnost u jedinstvenoj antropološkoj dimenziji koja dopunjava ljudsko biće te ljudskim kulturama omogućava priopćiti se' (Tiskovna konferencija u letu prema Portugalu, 11. svibnja 2010.).
Što u takvu ozračju radi Crkva? On ne nudi tehnička rješenja, ne miješa se u politiku među državama, ali ima nešto reći društvu po čovjekovoj mjeri, o njegovu dostojanstvu, kvaliteti njegova kulturalnoga i građanskoga razvoja.
Već više od dvije godine Radio Vatikan, zahvaljujući izmjeni među novinarima koji dolaze iz Afrike, nudi Afričke vidike u 6 jezika te tako daje doprinos širem promišljanju o zamršenoj stvarnosti. Danas tomu pridolaze Europski vidici, kao izraz misli utemeljenih na crkvenom učiteljstvu i na iskustvima pojedinih zemalja staroga kontinenta viđenih s motrišta sveopće, 'rimske' Crkve.Andzrej Koprowski SJ