Uz misna čitanja blagdana Male Gospe razmišlja p. Ante Lozuk

U liturgiji slave se samo tri rođendana: Isusov, Krstiteljev i Marijin. Za razliku od prva dva, o Marijinom rođendanu u Svetom Pismu nema podataka. Usprkos tomu, Marijin rođendan je jedan od najstarijih blagdana u kršćanstvu. Slavi se već od VI. st. Datum 8. rujna vezan je uz posvetu prastare crkve u Jeruzalemu pokraj 'Ovčjih vrata', koja je nekad bila posvećena Mariji a danas je posvećena sv. Ani. Na tom mjestu, prema legendi, rodila se mala Marija koja će kasnije postati Isusova i Božja Majka.
U otajstvo blagdana uvodi nas početak Matejeva Evanđelja u kojemu je predstavljeno Isusovo rodoslovlje. Predstavljene su tri epohe a svaka od njih sačinjena je od četrnaest pokoljenja. Poruka je jasna: Isus, Mesija, cilj je povijesti koja je započela s Abrahamom i koja je svoje ispunjenje doživjela s Davidovom kućom. Spominju se i četiri žene: Tamara, Rahaba, Ruta i Bat Šeba. Na koncu navodi se i peta – Marija. Sve nabrojene žene (osim Marije) potječu iz poganskog, Izrelu stranog svijeta, a nije slučajno istaknuto da Marija potječe iz Galileje, pokrajine koja se nalazi daleko od Judeje i Jeruzalema i koju su ortodoksni Židovi smatrali poganskom.
Matej, dakle, već u SZ-u otkriva sveopće dimenzije spasenja koje će se ostvariti po Isusu. Isus ne potječe samo od Abrahama i Davida, i njegovo spasenje ne pripada samo njihovu potomstvu. Po velikim ženama, koje potječu iz poganstva, čitav svijet doprinosi Isusovu dolasku i ima pravo na njegovo spasenje.
Ističući imena ovih žena, Evanđelist diskretno, ali i vrlo jasno, naglašava veliku ulogu žene u povijesti spasenja. Njezina uloga nije toliko nominalna, ali je stvarna. Premda su tu imena čak četrdeset dvojice muškaraca, jasno je da se bez njihovih anonimnih majki i žena ne bi rodili ni oni sami, niti bi se produžio spasonosni lanac koji vodi prema Spasitelju. U istaknutim ženama također snažno izranjaju karakteristike po kojima se žena ugrađuje u sudbonosni lanac koji vodi prema Spasitelju. Kod starozavjetnih žena to je u prvom redu težnja prema majčinstvu; kod Marije to su djevičanstvo i majčinstvo.
Uz današnji blagdan mogu se pročitati razni komentari, među ostalim i onaj njemačke teologice Marije Gumpert, koja iznosi neke svoje poglede na lik i štovanje Marije iz Nazareta, kako je naziva. Na početku ističe da je Marija, Isusova Majka, bez sumnje najveća žena u povijesti spasenja, ali se snebiva nad činjenicom da se njezina veličina uvijek promatra i vrednuje pod uskim vidicima djevičanstva i majčinstva. Ove vrednote, veli, u katoličkoj tradiciji jesu na cijeni, ali za modernu ženu nikako ne predstavljaju privlačne ideale. Svođenje uloge najveće žene u povijesti spasenja na djevičanstvo i majčinstvo, za Gumpertovu jest degradacija uloge žene. Zato ona predlaže da se zagledamo prema osobnosti Marije iz Nazareta, prema njezinoj samosvijesti, odvažnosti, odlučnosti – kojom je i samoga Boga prisilila da čeka na njezin DA.
Što reći na to? – Marija je zaista posjedovala veliku osobnost i nepokolebivu odlučnost, ali je iznad svega posjedovala vjeru i poniznost. Ona nikada u središte Crkve i središte svijeta nije postavljala sebe, svoj lik, svoju problematiku i svoju sramotu, poput nekih današnjih žena, nego je u ime vjere i ljubavi ponizno i potpuno sebe izručila Bogu. A konkretno ostvarenje njezine osobnosti i njezine sudbine nije se očitovalo kroz afirmaciju ženske osobnosti, samosvijesti i neovisnosti, nego upravo kroz vrednote koje nazivamo djevičanstvo i majčinstvo.