Pregled zbivanja u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran

„Otajstvo Isusa Krista i mnogolikost kršćanskih Crkvi – Vjeronauk i ekumenski dijalog“ – tema je ovogodišnje Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje srednjih škola, koja je danas započela u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu. Školu organizira Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije, a u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje i Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta.
Pozdravljajući sudionike Škole u ime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško istaknuo je kako se u odnosu ekumenizma, vjeronauka i kateheze može izdvojiti dva središnja žarišta. Prvi je na sadržajnoj razini. Tko god sudjeluje u međukonfesionalnim razgovorima zna da prije ili kasnije mora doći do prelaska s takozvanoga dijaloga ljubavi na teološko-doktrinarni dijalog. Premda pobuđuje stanovite nesigurnosti, a ponekad i strah, to je istinsko dobro i taj put treba prolaziti na ozbiljan, ali ponajprije vedar način. Drugo je žarište na metodološkoj razini. Kateheza trajno traži metodološko obnavljanje u svjetlu smjernica Učiteljstva i u pouzdanju u sve plodonosnije susretanje istinskih kulturalnih i duhovnih očekivanja suvremenoga čovjeka – rekao je biskup Šaško. Također je upozorio kako se ekumenizam u starim i novim društvenim okolnostima susreće s tri ključne zapreke, a to su teološko neznanje, nepoznavanje drugih vjerničkih zajednica i nepoznavanje vlastitoga poklada vjere i predaje, te – konačno – pokušaj svođenja ekumenizma na društvene i političke procese. Razumljivo je da vjeronauk u tome ima nezamjenjivu ulogu jer ublažava ili otkriva sve tri zapreke. Vjeronauk je prvi pozvan iznositi i poučavati nauk jasno i cjelovito, razlikujući bit pologa vjere od načina na koji je vjera izražena, što je uvijek povijesno i kulturalno uvjetovano. Bitno je, dakle, ne previdjeti polazište koje se nalazi u biti Crkve, u daru otajstva koji nadilazi pojedino teološko razmišljanje. Nepodijeljeno svjedočanstvo crkvenih otaca, premda pripada različitim kulturološkim kontekstima, danas se predstavlja kao primjer načina na koji se Istok i Zapad zajedno mogu založiti u vjeronaučnome poslanju – zaključio je biskup Šaško u svome pozdravu sudionicima.
Nakon uvodnoga pozdrava, Školu je službeno otvorio predsjednik Vijeća za katehizaciju HBK đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić, istaknuvši kako je konfesionalni vjeronauk u školi mjesto susreta i dijaloga, a u našem hrvatskom društvu posreduje između kršćanskih konfesija, ali i različitih religija. Znajte da ispovijedati katoličku vjeru i biti katolik znači biti ekumenski otvoren i angažiran. Kristov učenik ne može zaboraviti Kristovu velikosvećeničku molitvu 'da svi budu jedno' – poručio je biskup Hranić.
Zbog pastoralnih razloga, odlukom splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića dana 20. kolovoza ove godine utemeljena je župa Presvetog Srca Isusova u Košutama, nedaleko Trilja. Tom je prigodom u Košutama jučer upriličena svečana proslava, a euharistijsko slavlje, zajedno s novoimenovanim župnikom don Darijom Čorićem, predvodio je generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Ivan Ćubelić. Po ulasku u župsku crkvu Presvetoga Srca Isusova u Košutama, koja je izgrađena i posvećena 2007. godine, predvoditelj slavlja pročitao je Odluku o osnutku župe u kojoj, između ostaloga, piše kako župa nastaje od zapadnog dijela župe sv. Mihovila Arkanđela - Trilj. Filijalna crkva Presvetog Srca Isusova proglašava se župskom crkvom, pa će se i blagdan Presvetog Srca Isusova slaviti kao naslovnik župe. Župa pripada Cetinskom dekanatu, na slobodnom je raspolaganju dijecezanskom nadbiskupu, a dušobrižnici župe uzdržavat će se dragovoljnim prinosima vjernika.
Ovu župu ispunja radosni žamor brojne djece, mladići i djevojke otvoreni budućnosti sa svojim tjeskobama i mladenačkim idealizmom, svečana ženidbena slavlja, oko 30 živućih svećenika i skoro 50 posvećenih redovnica, ispunjena crkva na nedjeljnim misnim slavljima, marljivi radnici na poljima i u svojim radionicama, športska i kulturna društva. No, sastavni dio života su i oni kojima ne ide u životu: nezaposleni, bolesni i osamljeni – kazao je mons. Ćubelić, pozvavši vjernike da pomognu svome župniku otvoriti župske prostorije najprije mladima, a onda i svima koji su u potrebi, da uz Božju pomoć mognu naći pomoć i utjehu, obrisati suze i vratiti nadu života.
Ispred novoizgrađene i još nedovršene župske i samostanske crkve Sv. Marka evanđeliste na Plehanu kraj Dervente, uz koju se nalazi poznati franjevački samostan, jučer je svečanim misnim slavljem završeno obilježavanje 20. godišnjice izgnanstva Hrvata katolika iz Derventskoga dekanata, održano pod geslom „Dani molitve i nade“. Središnje misno slavlje predslavio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, u zajedništvu s predsjednikom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine banjolučkim biskupom Franjom Komaricom, vojnim biskupom u BiH Tomom Vukšićem, predsjednikom Hrvatskoga Caritasa varaždinskim biskupom Josipom Mrzljakom, provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovrom Gavranom te svećenicima koji djeluju u Derventskom dekanatu.
U propovijedi kardinal Puljić je najprije zahvalio braći u biskupstvu na njihovu sudjelovanju i potpori, kao i svećenicima Derventskoga dekanata što su došli na ideju da se okupe i zajedno mole za sve žrtve rata na tim prostorima. Podsjetivši da je 1991. godine u Derventskom dekanatu živjelo gotovo 50.000 katolika, nadbiskup je podsjetio kako danas svećenici u istim župama imaju tek 1072 vjernika. Tu gorku istinu ne možemo staviti „pod tepih“, jer šutnja o toj krutoj stvarnosti bila bi teški grijeh – kazao je kardinal. Kad se govori o zlu koje je dovelo do ovoga rata, onda znaju neki ukazivati na Jasenovac i na kolektivnu krivnju hrvatskog naroda. Većina nas nije mogla slijediti, što je tada bilo. Ostaje pitanje, kako to da se uporno govori da krivnja nije kolektivna nego osobna odgovornost, a samo Hrvati moraju nositi kolektivnu krivnju? Svi dobro znamo kako su nakon II. svjetskog rata 'pročešljani' ovi tereni od tadašnje vlasti koja se osvetila nad Hrvatima ako su išta značili: pobijeni su, noć ih je progutala ili su čamili godine i godine u zatvorima radi te političke osvete i kolektivne krivnje. Pitanje je smije li se ili može li se zločin zločinom pravdati – upitao je nadbiskup.
U isto vrijeme – kazao je nadalje – naši ljudi koji su se busali da zastupaju svoj narod brinuli su se za vlastiti interes, a ne za povratak. Prvi koji su se vratili bili su hrabri svećenici, kao simbol povratka i opstanka. Tada smo biskup Komarica i ja zajedno tražili potporu od Europske Unije, ali smo dobili odgovor da oni Katoličku Crkvu ne uzimaju za partnera. S druge strane, vlast na ovim prostorima je zakazala dati sigurnost, a granice su često bile teško premostive jer su postojale razne administrativne igre koje su priječile ili, bolje reći, obeshrabrile mnoge u borbi za svoje. Danas je došlo vrijeme da sami postanemo svjesni sebe, svoga prava i svoga dostojanstva. Nemojmo napuštati Gospodina i Njegovu Riječ! Tu smo rođeni kao Crkva i tu kolijevku, koja nas je odnjihala u vjeri, ne želimo napustiti i ne smijemo ju zaboraviti. Želimo da te suhe kosti prohodaju i opstanu na ovoj grudi. Danas molimo u prvom redu da se ohrabrimo; u drugom redu da složni budemo; u trećem redu da nas se ne stide naši pokojnici pored čijih grobova hodamo te da im pokažemo svoj žar, svoju vjernost, svoju postojanost i svoju ustrajnost. S Kristom ne širimo mržnju, nego ljubav i vjernost za opstanak i budućnost na ovim prostorima – zaključio je kardinal Puljić.
„Dane molitve i nade“ uzveličala je i Zagrebačka filharmonija, koja je prethodnoga dana u župskoj crkvi Svetoga Juraja mučenika u Derventi, zajedno s Akademskim zborom „Ivan Goran Kovačić“ iz Zagreba te članovima Zbora Sarajevske opere izvela Mozartov „Requiem“ pod ravnanjem maestra Saše Britvića.