Talijanski sociolog, filozof i pisac Massimo Introvigne komentira Papine govore o obitelji

Poznati talijanski sociolog, filozof i pisac, osnivač Centra za proučavanje novih religija, godinu je dana posebno bio zauzet u Organizaciji za sigurnost i suradnju u Europi naročito o vjerskoj slobodi. Inače pomno prati crkvena zbivanja. U prigodi svjetskog susreta obitelji u Milanu ovoga proljeća Massimo Introvigne analizira Papine govore o obitelji. Tako on odmah ističe da je Papa, navodeći riječi sv. Ambrozija, govorio o ljepoti obitelji nadovezujući to na govor o ljepoti Crkve, Božje obitelji, svetištu Presvetoga Trojstva, u propovijedi na misi u parku Bresso. Benedikt je XVI. potom govorio kako jedinstvo Božjega puka potječe iz jedinstva Oca, Sina i Duha Svetoga – tvrdi II. vatikanski sabor. Kada Crkva shvaća svoju narav sposobna je odražavati ljepotu Presvetoga Trojstva. Ona je pozvana odražavati tu ljepotu, da bude slika Trojedinog Boga, ali ne samo Crkva nego i obitelj, utemeljena na braku između muškarca i žene – ustvrdio je Papa dodajući da je ljubav najuzvišenija čovjekova ljepota.
Po ljubavi je ljudska osoba vjerodostojna slika Presvetoga Trojstva, slika Božja. Ta se slika odražava također u tri odlike ljudske ljubavi, koja je trostruko plodna: plodna je prije svega za vas same – rekao je Papa supružnicima – jer želite i jedno drugomu činite dobro, kušajući radost darivanja i primanja. Plodna je u velikodušnom i odgovornom rađanju djece, u skrbi za njih i u pozornom i mudrom odgoju. U konačnici je plodna i za društvo, jer obiteljski je život prva i nezamjenjiva škola za društvene krjeposti, kao što je poštivanje osobe, besplatnost, povjerenje, odgovornost, solidarnost i suradnja. Tako i obitelj, poput Crkve, odražava ljepotu Presvetoga Trojstva – ustvrdio je Benedikt XVI.
Danas se osjećajno i površno shvaća ljepota ljubavi. Papa je 2. lipnja podsjetio kako su u mnogim tradicionalnim društvima i mnogim krajevima Europe, sve do prvih desetljeća XX. stoljeća obitelji ili klanovi sklapali brak; sjećam se – rekao je – da je u jednom malom mjestu gdje sam pohađao školu, uglavnom bilo tako. Ali, s 19. stoljećem nastupa emancipacija pojedinca, sloboda osobe, te se brak više nije temeljio na volji drugih, nego na osobnom izboru; najprije je zaljubljivanje, potom zaruke i sklapanje braka. Novi su naraštaji s oduševljenjem prihvatili taj razvoj. U ono vrijeme – podsjetio je Papa – bili smo uvjereni da je to bio jedini ispravan način a da ljubav po sebi jamči trajnost, jer ljubav je apsolutna, želi sve dakle i sveukupnost vremena: „vječna je“. Stvarnost je porekla ta oduševljenja: vidi se da je zaljubljivanje lijepo, ali možda nije zauvijek, kao ni osjećaj: ne ostaje zauvijek. Vidi se dakle da prijelaz od zaljubljivanja na zaruke i na brak zahtijeva razne odluke, mora proći razdoblje razlučivanja, odnosno uključivanje razuma i volje; ima se ostvariti jedinstvo između razuma, osjećaja i volje – ustvrdio je Benedikt XVI.
Težak je Papin govor kada podsjeća da iskrena zaljubljenost po sebi ne čini brak. U obredu vjenčanja Crkva ne pita: Jesi li zaljubljen, nego želiš li, jesi li odlučio? To jest: zaljubljivanje mora postati istinska ljubav koja zaokuplja volju i razum, otvara put zarukama, čišćenju, dubljem promišljanju, tako da odgovori cjelovita osoba, sa svim svojim sposobnostima, razlučivanjem razuma i snagom volje: Da, to je moj život. Često razmišljam – primijetio je Papa – o svadbi u Kani. Prvo vino je vrlo dobro: a možemo ga usporediti sa zaljubljivanjem. Ali ne traje sve do kraja: mora doći i drugo vino, toj jest mora uskipjeti i rasti, dozrjeti. Konačna ljubav odnosno „drugo vino“ zaista je ljepše i bolje od prvoga – istaknuo je Benedikt XVI.
Nije lako danas svjedočiti tu ljepotu. Kao što je govorio, posjetivši 3. svibnja bolnicu Gemelli i u propovijedi na Duhove, Papa se i u propovijedi 3. lipnja osvrnuo na sržnu temu enciklike Ljubav u istini, na tehnokraciju, na tehniku, koja stvara svijet u kojem nije lako odgovoriti na poziv kršćanskoga braka. Pred svijetom nadahnutim tehnokracijom obitelj u konačnici svjedoči istinu da jedino ljubav može preobraziti svemir, odnosno svijet. U knjizi Postanka – podsjetio je Papa – Bog povjerava ljudskom bračnom paru svoje stvaranje, da ga čuva, gaji, usmjerava prema njegovu planu. U tom naputku Svetoga Pisma možemo iščitati zadaću muškarca i žene da s Bogom surađuju u preobrazbi svijeta; radom, znanošću i tehnikom. Muškarac i žena slika su Božja i u tom dragocjenom djelovanju, koje se ima izvoditi s istom Stvoriteljevom ljubavlju – objasnio je Benedikt XVI.
Tehnokracija zapravo shvaća preobrazbu svijeta kao nešto što se može vrjednovati samo mjerilom korisnosti. Stoga u modernim ekonomskim teorijama, često prevladava utilitarističko shvaćanje rada, proizvodnje i tržišta. Ali Božji plan i samo ljudsko iskustvo očituju da jednostrana logika vlastite koristi i najvećeg profita ne može pridonijeti skladnom razvoju, dobru obitelji niti izgraditi pravedno društvo, jer se temelji na pretjeranoj konkurenciji, izrazitim nejednakostima, srozavanju okoliša, utrci u potrošnji i neudobnosti obitelji. Osim toga, utilitaristički se mentalitet nastoji protegnuti i na međusobne i obiteljske odnose, podređujući ih nestalnim individualnim interesima i nagrizajući čvrstoću društvenoga tkiva – istaknuo je Sveti Otac.
Tako se jedino množe propadanje, rastave i raskidi brakova. U razgovoru 2. lipnja Papa je priznao da je problem rastavljenih te ponovno oženjenih jedna od teških patnja današnje Crkve, a nema jednostavnih rješenja. Patnja je velika, a jedino možemo pomoći župama i pojedincima da podupru takve osobe kako bi lakše podnosile tegobu rastave – kazao je Papa.
Podsjećajući na ono što je rekao u govorima Rimskoj Roti 2007. i 2011. godine, da bi bila vrlo važna prevencija, uključujući ozbiljna propitivanja župnika o istinskim nakanama parova koji kane sklopiti brak, Papa je poručio neregularnim parovima da ih Crkva ljubi, ali da i oni trebaju vidjeti i osjetiti tu ljubav. Čini mi se velikom zadaćom neke župe ili katoličke zajednice, da čini sve moguće da ti parovi osjete ljubav, prihvat, i da nisu isključeni. Naravno, Crkva prihvaća i ljubi osobe, a ne njihovu neregularnost: Crkva ih ima prihvatiti, iako ne mogu dobiti odrješenje i pričest. Premda u ispovijedi ne mogu dobiti odrješenje, ipak je vrlo važan postojan odnos sa svećenikom, s duhovnim vođom, da osjete da su praćeni i vođeni. A premda ne mogu primiti pričest, i bez „tjelesnog“ primanja Euharistije, s Kristom možemo biti duhovno ujedinjeni u njegovu Tijelu.
Vrlo je važno omogućiti tim parovima da to shvate. Da zaista mognu živjeti po vjeri, s Božjom Riječju, u crkvenom zajedništvu tako da osjete da je njihova patnja dar za Crkvu, jer tako služe svima i u obrani postojane ljubavi u braku; da njihova patnja ne bude samo fizički i psihički nemir, nego trpljenje u zajednici Crkve poradi velikih vrijednosti naše vjere. Mislim da je njihova patnja dar za Crkvu ako je duševno prihvaćaju. Oni trebaju znati da upravo tako služe Crkvi, da su u njezinu srcu – istaknuo je Benedikt XVI.
Utilitaristički i tehnokratski mentalitet, koji je često razlogom propadanja mnogih obitelji, zanemaruje ili sumnjičavo prihvaća – kazao je Papa 3. lipnja – da je čovjek, kao slika Božja, zvan na odmor i slavlje. Tako izaziva krizu u poimanju nedjelje kao Dana Gospodnjega, također i čovječjeg i njegovih vrijednosti: suživota, prijateljstva, solidarnosti, kulture, uživanja u prirodi, igri i športu. Crkva ne može prihvatiti tu krizu: unatoč zgusnutim ritmovima našega doba – upozorio je Papa – nemojte zapostavljati osjećaj za dan Gospodnji. On je poput oaze gdje se treba zaustaviti da se doživi radost susreta i utaži naša glad za Bogom – kazao je Papa.
Obitelj, posao i slavlje prema papi Benediktu XVI. tri su Božja dara, tri protege našega života koje moraju pronaći skladnu ravnotežu. Uskladiti radno vrijeme i potrebe obitelji, zanimanje te očinstvo i majčinstvo, rad i blagdan, vrlo je važno za izgradnju društva s ljudskim licem. Da se istakne ljepota obitelji valja isticati logiku postojanja u odnosu na logiku posjedovanja, prva čuva, a druga razara – zaključio je Benedikt XVI.