2012-08-25 19:32:23

Razmišljanje patra Ante Lozuka uz misna čitanja Dvadeset prve nedjelje kroz godinu


RealAudioMP3 "Tvrd je to govor! Tko ga može slušati?" - Ovim riječima reagiraju Židovi na Isusov euharistijski govor i poziv na vjeru te odlaze od njega. Ovim ili sličnim riječima u posljednjih nekoliko desetljeća također i mnogi Nijemac, Austrijanac, Francuz, Nizozemac, pa čak i Španjolac i Talijan izražava svoje neslaganje s Crkvom, njezinim naukom i moralom te traži ispisnicu iz Crkve... Slično govori i mnogi mlaki kršćanin, suočen sa snažnim protivnim strujama; a onda se pred ljudima možda još drži kršćanskih načela, ali potajice mnoga područja svoga života uređuje i živi po sasvim drukčijem nauku i moralu... I mnogi koji iskreno želi Krista slijediti, pritisnut očitom premoći zla i nemoći dobra u našem svijetu, pita se tko danas još može slijediti radikalnost evanđeoskih zahtjeva, ali ipak poput apostola u onom tužnom trenutku ponizno prigiba glavu pred misterijem Božje svemoći koja se krije u nemoći.
Situacija u kojoj su se nalazili učenici u događaju što ga opisuje današnje Evanđelje jest situacija tihog očaja. Pitanje koje im postavlja Isus, ljudski govoreći, pitanje je čovjeka čiji je slučaj izgubljen. "Da možda i vi ne kanite otići?" Situacija Crkve u svijetu i situacija u dušama pojedinih ljudi, osobito tamo gdje vlada bijeda, patnja i zlo, također je situacija tihog očaja. Pogleda uperenog u tamu i prazninu Božje odsutnosti ili Božje nemoći, čovjek se pita: Zašto je to tako? Dokle će tako? Kamo to idemo?
No, zbunjenost, izgubljenost i očaj predstavljaju tek početak priče današnjeg Evanđelja. Kao vjernici također znamo: zbunjenost, izgubljenost i očaj jesu također tek početak priče o ljudskoj sudbini. Isusovo pitanje: "Kanite li i vi otići?" - nije pitanje čovjeka čiji je slučaj izgubljen, nego je pitanje čovjeka čije vrijeme tek započinje. U ovim riječima kršćanin će prepoznati poziv na udaranje novih temelja vjeri i podizanje nove zgrade koju nikakva kušnja više neće srušiti. Pitanje: "Kanite li i vi otići?" možemo, naime, preformulirati ovako: "Kanite li i vi prestati vjerovati i nadati se?"
U doba nedavnih perfidnih, a često i vrlo okrutnih komunističkih progona mnogi kršćani ostajali su bez posla, bez slobode, bez obitelji i bez života. Sve zato što se nisu htjeli iznevjeriti Kristu. Njihova žrtva nije bila uzaludna. Kao što je Petar u Kafarnaumu u ime zbunjenih učenika dao Isusu odlučan odgovor, tako su i u tim sivim i tužnim vremenima postojali ljudi koji su u ime tolikih preplašenih, izgubljenih i očajnih znali ispovjediti vjeru i nadu koja bi ponijela mnoge. Takvih ljudi bilo je uvijek tijekom povijesti Crkve, a ima i u složenom i mutnom našem vremenu.
U trenutku kada je izgledalo da je sve propalo, da je vrijeme da svatko krene na svoju stranu, Šimun Petar, skromni ribar iz Betsaide, izriče najegzistencijalniju ispovijed vjere što je ikada bila izrečena: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!" U tom trenutku, usudio bih se reći, formirala se oko Isusa zajednica vjere u pravom smislu riječi, buduća jezgra Crkve.
Teško je zamisliti razočaranije i izgubljenije ljude od apostola u trenutku kada su Isusa napustili svi koji su ga do tada slijedili. A opet, u povijesti nije bilo ljudi koji su kretali prema ljepšoj budućnosti. Današnje Evanđelje na kraju nam upućuje poruku punu optimizma. Pruža nam, naime, obećanje da će uz nas uvijek ostati Petar, odnosno onaj koji će vjerovati i u najtežim kušnjama, i čija će nas vjera ponijeti dalje.








All the contents on this site are copyrighted ©.